|
Pozdrav,
pitanje glasi: zna li iko da li je bilo razmjena zarobljenika izmedju partizana i Nijemaca u okupiranoj Srbiji od pada Užica pa do kraja rata? Od jula do decembra 1941 bilo je nekoliko pokusaja razmjene i bar jedna uspjesna (kod G. Milanovca, sredinom augusta). Pregledajuci literaturu i arhivske izvore nisam uspio naci niti jednu za period poslije sredine novembra 1941. Imajuci u vidu da su razmjene bile sve cesce od kraja ljeta 1942. u ostalim dijelovima Jugoslavije (ponajvise u Hrvatskoj i BiH), zanimljivo je da je Srbija ostajala "po strani". (kad kazem "Srbija", podrazumijevam podrucje tzv. "Stare Srbije"; u Srijemu imamo bar jednu razmjenu u augustu 1943. i jedan pokusaj u Sandzaku pocetkom 1944.)
Koji bi razlozi mogli biti posrijedi? Da li je odgovorna moguca "radikalizacija" srpskih partizana, koja je nastala nakon sloma Uzicke republike i bila produbljena stalnim terorom i bespostednim ratom u periodu poslije toga? Da li je u pitanju izrazita premoc Nijemaca i kvislinskih snaga, zbog koje nisu bili skloni bilo kakvom pregovaranju sa partizanima? Cini mi se da bi upravo to mogao biti razlog zasto partizani nisu trazili razmjene od ljeta 1944 pa nadalje. Dobijali su bitku, odn. rat, pa i nije bilo razloga za cjenkanje s Nijemcima. Osim toga, prisustvo Crvene armije je dodatno uticalo na ovakav stav. To, i postojanje zarobljenickih logora su sigurno uticali na slican razvoj dogadjaja na Sremskom frontu, gdje takodjer, po mojim saznanjima, nije bilo pokusaja razmjene.
Puno pitanja, a ja se nadam da cemo doci i do nekih odgovora.  Hvala unaprijed,
K.
|
