Koristan materijal...za maltretiranje komandnog kadra prilikom školovanja. Idealno za muštranje budućih desetara, podoficira i oficira. Sećam se da smo te tablice imali na kursu za KO i jedan kapetan je bio specijalizovan za njih - znao ih je napamet. Kad treba nekoga da dribla i poravnava, on je započinjao to iživljavanje propitivanjem topografskih znaka. Ako žrtva prođe tu golgotu (što je moguće, jer su ti znaci logični i slikoviti), ona sledi završni ubod kao kod toreadora: slavni kapetan prelazi na tablice i tu sledi nokaut.
Bavio sam se posle vojske dugo i aktivno planinarenjem i brzim pešačenjem. Kao izviđački odredi raznorodnog sastava (od dečurlije do matorih), umeli smo dnevno peške da pređemo čak i do 70 kilometara i to ispresecanog i šarolikog terena. Nismo pri tom nosili oružje, ali pribor i oprema planinara - izviđača znatno je teža od standardne marševske opreme u JNA. Da smo koristili ove tablice ne bismo prešli više od 20 kilometara, verovatno.
Ovo je, svakako dragocen materijal jer je svedočanstvo jednog vremena. Naravno da je jedna ozbiljna vojska morala da ima ovakve tablice jer kad se desi u toku marša neka nesreća (neko kolabira, pozli mu , itd), onda komandir izvuče podsetnik u kome lepo piše kako treba da idu i to je to. Sećam se da smo sve podsetnike za nastavu pisali u tom stilu - kao alibi ako se nešto dogodi. U stvarnosti, svaki malo iskusniji komandir mogao je u minut da proceni za koje vreme ćemo preći neku deonicu. Najbolji rezultat koji smo postigli kada smo već bili u velikoj formi i izvanrednoj kondiciji, bio je prelazak relacije od 10 kilometara za sat vremena. Usiljeni marš, naravno; njime nismo mogli da prelazimo sve vreme, ali eto - moguće je.
Grbe, svakako ti hvala za ove skenove.
|