Orešnik

• 2Ovo se svidja korisnicima: nemkea71, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

To je jedna od lakših figura za račun koeficijenta otpora, a prvo da ga nacrtam da se vidi kako to u mjerilu vizualno izgleda



Znači dosta vitak konus sa kutom poluotvora 8 gradusa. Ukupni koeficijent otpora je zbroj pritiska na konusni nos sa sferno zatupljenim špicom i pritiska na dno pa će nam trebati ulazni parametri za račun







Naravno nemamo podatke za 10 maha, ali može se nešto pretpostaviti pa ću reći da je za konus sa poluotvorom 8 koeficijent pritiska na nos recimo 0,08 na 10 maha.
Dalje da je koeficijent pritiska na nos sa polusferom 0,85 i uzet ću situaciju punog vakuuma na dnu

Matematika je jednostavna i dobijem baš onih 0,1 koliko i rekoše da je koeficijent otpora...naravno



Ovo malo sferno zatupljenje nešto diže koeficijent otpora, ali ono treba jer naravno da konus ne bio smio baš biti šiljak. Kako rekoše, ako se izgubi forma oblika, a špicasti špic bi prvi sagorio eto problema. Pritisak na dno sudjeluje sa 14% i pretpostavljam da je pitanje bilo oko toga. Da, trebalo bi da se dobije nešto povoljniji koeficijent ako se vakuum iza popuni sa nekakvim pretlakom, ali pitanje je isplativosti komplikacije i zapravo stvarnog efekta jer ovo je sve nagađanje. Na ''zemaljskim'' brzinama bez daljnjeg bi pomoglo, ali šta se stvarno dešava na 10 maha mi ne znamo

• 3Ovo se svidja korisnicima: Drakce65, vladaa012, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pukovniće gdi je tu težište komada i centar uzgona , odnosno da li je taj komad stabilan kod ulaska u atmosferu , ili bi trebalo to iznutra malo olakšavati.

Meni bi na bazi poznatih tehnologija pasala neka rupa u sredini komada , recimo po crvenoj poluelipsi .

@Drakce 65 dobro razmišljaš , na dobrom si tragu.

U jugi je bilo dosta znanja o tim tehnologijama tu mislim prije svega na VTI , Institut Kidrrić u Vinći , i Ruđer u Zagrebu , UNIS ov pogon SINTAL u Zagrebu , Prvi Partizan u Užicu i Tvornica grafitnih proizvoda u Dubrovniku. Usput za svaki slučaj spominjemi firmu Fenolit iz Borovice u Sloveniji.

Počet ču od ovih zadnjih , oni su imali licencu iz SSSR a za proizvodnju Fenolnih masa na bazi punila od azbesta ili stakla. To su poznate mase AG-4 , od njih su rađene prešanje mlaznice raketa ( Grad ) unutrašnje obloge motora ( Oganj i Orkan ) ili namotavanjem niti termozaštita motora Strela 2M.

Sovjeti su s tim masama napravili ablativnu termozaštitu na svemirskim brodovima Vastok pa sve do današnjih Sojuza. Vjerojatno je niz balističkih raketa sa nuksama realizirano pomoću abletivnih slojeva na bazi mase AG-4. Mislim da kod Orešnika nisu koristili tu tehnologiju jer su ti slojevi predviđeni za niže radne temperature koje nastaju kroz duže vrijeme u toku kosog prilaska gustim slojevima atmosfere. Ispada da je bilo lakše doći do orbite ili mjeseca nego spustiti iz balističke putanje bojevu glavu ili svemirski brod s orbite.

U Dubrovniku je bila proizvodnja pirografita , jednog vrlo zanimljivog materijala , koji nastaje taloženjem čestica ( lističa ) ugljika u vakuumu na visokoj temperaturi pod uticajem jakog elektrostatskog polja. Taj materijal u smjeru tih listića jako dobro vodi toplinu , a u smjeru okomito na listiće je jako dobar izolator , te se ta osobina koristi da iz kritičnog otvora raketnog motora vadi toplinu i prenosi je na sustav hlađenja , tečni metal ili isparavanje istog . Mislim da kod Orešnika nije korištena ta tehnologija , osim da je možda sam nos , špic bio tako napravljen i da je tih cca 4000 C odvođeno u unutrašnjos balvanke i da je tamo ta energija trošena na isparavanje tečnog metala. Grafit je nezgodan jer se na tim temperaturama jako voli s kisikom iz zraka i izgara , ali ako je površina grafita zaštičena slojem Osmijuma ili Renijuma stvar bi mogla funkcionirati.

Ostavljam za kraj ono što mi je blisko i sa čime bih pokušao spustiti balvan kroz guste slojeve atmosfere. U SINTALU smo imali osvojenu tehnologiju izrade mlaznica od Volframa koji je bio implatiran s Bakrom . Nakon raspada države sve do propasti industrije u RH mi smo tamo proizvodili " platine " za jake kontaktore koji se koriste u eleektro lokomotivama ili u jakim rasklopnim postrojenjima.

Stvar je relativno jednostavna kad je komad velićine palca. Volframski prah , kuglice određenog promjera, se miješa sa voskom ili nekim praškastim polimerom. Takva se pasta preša u kalupu i nakon toga peče na laganoj vatri vodika plus se još sve grije elektrogrijaćima. Vosak ili polimer ispari , a višak vodika ne dozvoljava oksidaciju volframa. Na taj naćin nastane volframska spužva koja ima cca 30 posto praznog prostora. Na tu se " spužvu " stavi komadić bakra , sve se odvija pod zaštitom vodikovog plamena , te se bakar rastali i i popuni šupljine u spužvi. Takav se materijal može strojno obrađivati, tokariti glodati i slično.

Več sam pisao o osobinama tog materijala Volfram daje otpornost na visoku temperaturu i abraziju , a bakar se tali i isparava , kako bakar ima dobru vodljivost topline on se brzo sav zagrije i rastali , na površini dolazi do isparavanja bakra koji stvara film, tanko sloj bakrenih para i pare bakrenog oksida , tako se i zove taj proces hlađenje filmom.

Ja površinski sloj balvanke ( debljine par milimetara) tako zamišljam , jest da za to treba preša brat bratu od 10000 tona i povelikh gbarita , ali je to sve mali hod i mala brzina . Mi smo te platine radili na stolnoj prešio od 100 tona.

U tu ljusku se mora ubaciti sam penentrator , on ne mora imati neku visoku otpornost na temperaturu ali se traži izuzetna specifična gustoća i otpornost na tlak , u rangu penentratora za protuoklopne podkalibarne projektile. Mislim da s etaj balvan ,ora raditi posevno jer su drugi uvjeti prešanja i pečenja , a spajanje ta dva dijela se vrši procesom difuznog zavarivanja , opet vakuum , visoka temperatura i par tisuča kila na kvadratni centimetar površine. Tu je taj špicasti konus dobar oblik , jer se sa 1000 tona aksijalne sile lako dobije 10000 radijalne sile.

Možda ste primijetili stalno neke tisuče tona na prešama te malo vakuma pa puno vodika, ali to je takva tehnologija , ništa od ovozemaljskih tehnologije tu nije primjenjivio.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Prof Momčilo Milinovic govoreci o Iranskim raketama dosta posveti vremenu o Oresniku. I kaze americke SM32A , mislim da je tako, da u odredjenoj fazi leta oresnika , mogu da skinu oresnik. Ali ako Rusi tuku sa severoistoka onda ne mogu jer valjde ne vide tu fazu leta.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Mali off.

Ako je po dimenzijama raketa slicna Bulavi, da li bi imalo smisla lansiranje sa podmornice? Raketa nalik Oreshnik-u umesto krstarecih raketa? Max. dometi i jednog i drugog su slicni ~5000km.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Raketaš…morali bi se odmaknuti od Orkana i Grada kad razmatramo ovakve šiljke i brzine kojima se oni kreću.
One grdosije od S-300V su recimo nešto blisko, i dalje zemaljske…nesušćiji korpus, tako Rusi nazivaju tu formu, bezkrilno tijelo koje se pri velikim brzinama ponaša kao tijelo sa krilima u normalnoj šemi (krila pozadi). Nema krila već je sav uzgon preko korpusa, tijela, i S-300V rakete iako promatrano u spektru malih brzina su nestabilne, one obzirom na brzine i preuzimanjem korpusa postaju stabilne

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ben Roj ::Prof Momčilo Milinovic govoreci o Iranskim raketama dosta posveti vremenu o Oresniku. I kaze americke SM32A , mislim da je tako, da u odredjenoj fazi leta oresnika , mogu da skinu oresnik. Ali ako Rusi tuku sa severoistoka onda ne mogu jer valjde ne vide tu fazu leta.

Gledao sam par puta uvaženog kolegu i pokušavo sam odgonetnuti kako on to misli skinuti Orešnika. Drug pukovnik je puko nekoliko putanja Orešnika, koje su njemu potpuno jasne, ja sam se morao potruditi da shvatim što je pjesnik htio reći , i nisam baš naćisto u kojoj bi fazi ganjao Orešnika i dali bih ga uganjao.

Prije par stranica sam u šali napisao da bi ameri trebali lansirati proturaketu deset minuta prije orešnika da ga ulove , a sad budem to malo ozbiljnije potkrijepio.

Pogledajmo situaciju sa Južmašem . i zamislimo da je tamo sve što trenutno ameri imaju kod sebe i u razvoju.

U trenutku lansiranja Orešnika proturaketa je daleko 700 km. Brzina Orešnika je O m/s i visina je nula metara, i isto je i za proturaketu. U istom trenutku kreću obje rakete , što je stvarno suludo ali ajde dajem amerima fore.

Da proturaketa ima 3000m/s odmah na startu i da joj motor radi neprekidno i održava tih 3000 m/s,treba joj do Orešnika 233 sekunde kroz guste slojece atmosfere, što nije realno jer Orešnik odeeeeee.

Proturaketa bi trebala odmah ići u neku taočku susreta visoko iznad gustih slojeva atmosfere, recimo točku na kojoj če se nalaziti drugi stupanj rakete u trenutku gašenja motora , a to je nakon cca 100 sekundi i na visini od 160 km. Tu je teoretska daljina oko 850 km i da bi proturaketa stigla u tu točku u tom vremenu morala bi imati brzinu od 8500 m/ s što je više od orbitalne brzine , znači otpada i ta varijanta.

Ajmo Orešnika loviti negdje na tjemenu putanje to je na visini od 1000 km i daleko 350 km od lansera proturakete i cca 500 sekundi od trenutka lansiranja , neka ravna linija do tamo je 1050 km i kad bi protu raketa imal brzinu od 2100 m /s mogla bi se tamo naći u tom trenutku i pogoditi ansmbl drugi stupanji i kontejner nosać bojevih glava. U tom trenutku je to gomila željeza i plastike od cca 6 tona promjera 1,5 m dužine 5 m , relativno velik i dobro vidljiv cilj , samo je to malo predaleko za potpuno razdvajanje pravog cilja od napuhanih aluminiziranih gumenih balona . I najveći problem u ovoj prići ..ameri iamju samo dvije baterije u funkciji i treču u rotaciji sa upola manim dometom od potrebnog.

Ja bi Orešnika lovio negdje na silaznoj putanji , ali tada već imamo 6 bojevih glava koje manevriraju , a možda lete još uvijek u jatu s gumenim balonima. Proturaketa ima cca 300 sekundi na raspolaganju, na ciljeve se mora poslati po dvije rakete znaći 12 ako znamo što su ciljevi ili barem 24 da bi bili sigurni.

Ali tu bih stao ...ajmo apsolvirati prvih 700 sekundi leta orešnika.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

I ja sam se zacudio kako je profa dosta nonsalatno, istina to mu je stil cele price, rekao, kao svi znaju ali o tome ne pricaju , da oresnik moze da se presretne.
Naveo je tu raketu koju sam naisao, ako sam dobro zapamtio.

Steta sto nije dao komentar, ili ga ja nisam zapazio, na Putinov izazov Americi da probaju da presretnu Oresnik nad Kijevom.

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

[quote="Drug pukovnik"]Raketaš…morali bi se odmaknuti od Orkana i Grada kad razmatramo ovakve šiljke i brzine kojima se oni kreću.
One grdosije od S-300V su recimo nešto blisko, i dalje zemaljske…nesušćiji korpus, tako Rusi nazivaju tu formu, bezkrilno tijelo koje se pri velikim brzinama ponaša kao tijelo sa krilima u normalnoj šemi (krila pozadi). Nema krila već je sav uzgon preko korpusa, tijela, i S-300V rakete iako promatrano u spektru malih brzina su nestabilne, one obzirom na brzine i preuzimanjem korpusa postaju stabilne[/quot

brzine strijanja i temperature u mlaznici kod Orkana su tu negdje kao kod Orešnika do zadnje ili predzadnje sekunde .

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Mislio sam na ponašanje u vanjskoj balistici, kako se projicira statička stabilnost na 2-3 maha i na 5-10 maha.
Iako nemam ništa da dam…vjerujem (vjerujem im) da takav konus jednostavno samo propizdi kroz

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

raketaš ::
Ajmo Orešnika loviti negdje na tjemenu putanje to je na visini od 1000 km i daleko 350 km od lansera proturakete i cca 500 sekundi od trenutka lansiranja , neka ravna linija do tamo je 1050 km i kad bi protu raketa imal brzinu od 2100 m /s mogla bi se tamo naći u tom trenutku i pogoditi ansmbl drugi stupanji i kontejner nosać bojevih glava. U tom trenutku je to gomila željeza i plastike od cca 6 tona promjera 1,5 m dužine 5 m , relativno velik i dobro vidljiv cilj , samo je to malo predaleko za potpuno razdvajanje pravog cilja od napuhanih aluminiziranih gumenih balona . I najveći problem u ovoj prići ..ameri iamju samo dvije baterije u funkciji i treču u rotaciji sa upola manim dometom od potrebnog.



Barem u teoriji je ovako nešto moguće sa SM32A (RIM-161). Ali, u realnosti, premalo ih ima i ne menjaju stvar jer je sve to sa nekom dozom verovatnoće, koja u realnim okolnostima primene ko za koja je jer su sve to neki krajnji dometi i ekstremni preduslovi.