Eto da nakon 5 godina i ja jednu temu zarežem. Zaista čudno da do sada nije pokrenuta tema i rasprava o ovom nadasve interesantnom topu, o kojem se puno toga može reći i napisati. Mislim da će biti zainteresiranih, siguran sam da se dosta članova i družilo sa ovim ždrebcem artiljerije pa bi moglo biti dosta teksta iz prve ruke, a ne samo kopiranje tekstova, fotografija i videa.
U svakom slučaju jedan revolucionarni projekt tog doba, prvi serijsko proizvođeni top sa glatkom cijevi, vezano uz to naravno i skroz za to doba novi koncept granata koji se eto ustalio do dan danas. Koncept cijevi i granate koji je ostavio duboki trag na buduće sovjetske tenkove i usmjerio ih u jedan novi smjer.
I sve to iz jednog relativno nepoznatog Jurginskog zavoda koji se eto izborio kraj starih lenjingradskih i permskih lavova. Tema škakljiva i moglo bi se reći na granici teorija zavjera.
Ameri odnosno NATO ga vode kao model 1955 , e sad bilo je tu svega , i ne razumijevanja vojne vrhuške u Moskvi , i zavisti i podmetanja nogu macana iz Perma , Tagila ili Moskve , bilo je i problema u proizvodnji cijevi , bilo je i problema sa lafetom , a najviše je bilo problema sa municijom , i najvjerojatnije je taj period od 1955 godine kad je usvojen u naoružanje pa do 1961 kad zvanično počinje serija utrošen na otklanjanje dječjih bolesti.
Sami rusi u povijesti tvornice odnosno zavoda u Jurginsku navode 1961 godinu kao početnu godinu.
Jugoslovenska modifikacija ovog topa označena kao "M87 Topaz", predstavlja vrlo opasno PO oruđe. Na njemu je ugrađen SUV koji je izveden iz SUV M84. Sećam se poligona Međa i posmatranja gađanja ovim topom iz umetnute cevi 20mm. Vrlo precizno oruđe sa veoma malom siluetom. Kada se izradi dobar zaklon i maskira, veoma ga je teško otkriti. SUV topa poseduje dnevno-noćnu nišansku spravu, laserski merač daljine, meteosenzor.
Voleo bih da vidim tako nešto sa topom 125mm u našoj izvedbi, slično kao što su Rusi uradili sa topom Sprut-B. S tim da bude čisto vučena verzija, a ne samopokretna. Sa upotrebom najnovijih potkalibarnih projektila 125mm, ovakav top ne bi oprostio ni jednom tenku.
Mislim da je ok da govorimo o topu i municiji na istom mjestu jer je to jedinstven top prvi sa glatkom cijevi i tim tipom podkalibarne municije , za kumulativku sa krilima koja se otvaraju nisam baš siguran da li je baš prva u svjetskim okvirima.
Dobrih 100 godina je prošlo od kad je počela era žljebljenih cijevi i klasične municije koja se stabilizira brzom rotacijom , pa dok je nastao ovaj top , manje više nepoznata ekipa u trećerazrednoj tvornici topova .
O konstruktorima topa i municije se malo zna navodi se Afanasijev i Korneev , sudeći po nekim informacijama mogao bi biti Afanasijev konstruktor topa jer se kasnije njegovo ime spominje kao konstruktora u Kolimni , a o Kotneevu skoro pa ništa.
Zavod broj 75 je dignut na ledini i počeo je sa radom 1943 godine , i bio je uključen u proizvodnju topova kalibra 85 mm u vučnoj varijanti i za ugradnju tenk T34 , a onda nakon rata ništa značajno skoro da su prešli na civilnu proizvodnju , a onda dum grom iz vedra neba i 1955 godine brzina od 1600 m /s..
Po onome kako se navodi u literaturi zavod No75 je nakon rata bio angažiran kao podliferant topova ili dijelova za topove D48 kalibra 85 mm koji je projektirao Petrov u Uralskim Mašinskim Zavodima . Serijska proizvodnja topa D48 počinje 1955 godine i napravljeno ih je ukupno 819 komada nešto u zavodu na Uralu u Sverdlovsku , a nešto u zavodu u Jurgi.
Ispada dosta logično da su daleko od oka Petrova Afanasijev i Korneev nešto smućkali bar na bazi škartiranih komada cijevi topa D48 . Naime cijev je bila 74 kalibarna ... cca 6290 mm , i kad su je razbušili na kalibar 100 mm imali su dužinu od 61 kalibra , što je sasvim zavidna dužina.
Po onome što piše iskoristili su lafet od topa D48 , naravno da su u početku koristili i nišanske sprave i sav pripadajući pribor sa topa D48.
Po onome kako ja vidim našla su se dva genijalca koji su okrenuli sve naglavačke i napravili revoluciju .. kad samo pogledamo koliko je tih glatkih cijevi napravljeno i u kojim kalibrima od te početne stotke , pa onda 105 , 115,120 , 125 pa do Bullovog HARPA ili one Babilonske topčine od metar promjera.
Da, pisalo se, ali ovaj top zaslužuje svoju zasebnu temu ako ništa drugo zbog svoje posebnosti i prijevremenosti.
Službeni dokument kaže obrazac '61 i to je u svakom slučaju razlog za detaljniji razgovor jer top i ideja je u svojem početku obavijen laganim velom misterije.
Puno je tema, od samog nastanka do kasnijeg utjecaja na tenkove.
Granate za ovaj top su u svakom slučaju sastavni dio teme (prve tri originalne i zadnja kumulativka kao dopuna).
