Protivtenkovski top T-12 (2A19) - početak koncepta glatkocijevne artiljerije

• 2Ovo se svidja korisnicima: _commandos_, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

raketaš ::Stara košuljica je rađena klasičnom tehnikom iz granatnog čelika . kovanjem na toplo i naknadnom toplinskom obradom tako da je kod eksplozije na tenku mogla napraviti i malo nereda oko sebe....

Nije bas malo, Sovjeti su uzimali da su po efikasnosti (pokrivena povrsina, gustina parcadi) kumulativno-parcade na nivou parcadne nizeg kalibra za svrhu efikasnosti protiv pesadije na otvorenom.
115/120/122/125mm K-P = 100mm P
Znaci 100/105/107mm K-P = 85mm P
85/90mm K-P - 75/76mm P

• 2Ovo se svidja korisnicima: _commandos_, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Nije mi ovo jasno...kako uspoređivati nešto što postoji sa nečim što ne postoji.
Mislim da se 100mm-ska kumulativno-parčadna nikako ne može mjeriti sa efektom 85mm-ske parčadno-fugasne. Da postoji neka 85mm čisto parčadna onda možda donekle. Ili sam fulao skroz...

Inače ovih ''pernatih'' podkalibarnih sam prebrojao 27 tipova, ali sigurno ih ima još par.

• 2Ovo se svidja korisnicima: _commandos_, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

za 100mm PT top T-12/MT-12 imamo sledece potkalibarne projektile:

Potkalibarni:

BM-1 - celicni sa jezgrom od volfram karbida
BM-2 - celicni
BM-1 levo, BM-2 desno:


Ova dva su uvedena paralelno sa topom T-12 i jedini koji je bili izvozeni do kraja '80ih!

BM-24 "Калач" - 1977-78 - celicni sa jezgrom od volfram karbida


BM-34 "Вальщик" - uranijumska legura, 1986


Kumulativni:
BK-3/BK-3M, uvedeni sa topom, jedini izvozeni do kraja '80ih


BK-16/BK-16M "Кадет" - 1977-78:


Trenutno fugasni:
OF-15 (zajedno sa topom)
OF-35 (1970ih)

Originalni BK:
- 10 kumulativnih, 6 potkalibarnih, 4 TF
posle 1965 promenjen na:
- 10 potkalibarnih, 6 kumulativnih, 4 TF.

To je sve sto je postojalo, sto proizvodi jedno pitanje - koji je potkalibarni ovde sa topom (na slici je VJ ~1999-2000), previse viri iz caure za bilo koji sovjetski:

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 28 Feb 2017 14:56

Drug pukovnik ::Nije mi ovo jasno...kako uspoređivati nešto što postoji sa nečim što ne postoji.
Mislim da se 100mm-ska kumulativno-parčadna nikako ne može mjeriti sa efektom 85mm-ske parčadno-fugasne. Da postoji neka 85mm čisto parčadna onda možda donekle. Ili sam fulao skroz...

Po sovjetskoj nomenklaturi ne postoji parcadno-fugasna 85mm, samo parcadne. Oznake za sve su O-365/O-367 a ni jedna nema oznaku OF-365/OF-367.



Drug pukovnik ::...
Inače ovih ''pernatih'' podkalibarnih sam prebrojao 27 tipova, ali sigurno ih ima još par.


BM-31 - 85mm eksperimentalni top 2A55

BM-39, BM-40 - 125mm 2A66

BM-8 - 100mm D-10 i ostale (nije operjan)

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Za parčadnu O-365 si u pravu, nisam ''ulazio'' u ratne godine. Ali postoje i parčadno-fugasne u kalibru 85mm ( OF-372 I OF-372U za top D-48 ).




Za ovu kraj topa VJ, rekao bih BM2 jer šiljak i strši baš tako.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Drug pukovnik ::Za parčadnu O-365 si u pravu, nisam ''ulazio'' u ratne godine. Ali postoje i parčadno-fugasne u kalibru 85mm ( OF-372 I OF-372U za top D-48 ).

Njega zaboravih, gledao sam samo porodicu topova koji dele municiju -365 i -367 modela (PA model 1939, poljski D-44, D-5, S-53 i ZiS-S-53 za oklopna vozila).

Kada smo kod D-48, skracena verzija tog topa (cev duga 65 umesto 72 kalibara) je ugradjena u vozlilo SU-85 obrazca 1959 (kasnije preklasifikovana kao ASU-85).

PS. Otkrio sam zasto se verovatno spominje 1955. kao godina uvodjenja u naoruzanje topa T-12 i sada mislim da je to greska - te godine je pocela proizvodnja topa D-48 i poceo je rad na nasledniku.

PPS, duzina cevi i za D-48 i za T-12 je 6300mm (74 kalibra za D-48, 63 za T-12).

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Top kao takav je mogao dokazati svoja svojstva 1955 godine pucanjem UB trupaca i mjerenjem maksimalnog tlaka i brzine . Afanasijev i ekipa su dokazali da su moguće brzine preko 1500 m / s sa normalnim diglikolskim barutom i da tlak ne bude veći od 3350 bara , a nakon toga je bilo izvolte drugovi za tu balistiku napravite nešto što leti i ubija tenk.

Slično samo malo obrnuto je bilo sa metkom 7,62 x39 on je kao takav usvojen u naoružanje 1943 godine , a da nitko nije imao pojma kakva će na kraju puška iz toga ispasti , isto ili malo drukčije je bilo sa Stonerom koji je pucao na fazane sa Remingtonovim metkom , a na kraju je ispala puška Colt M16.

Bitna je ideja da se postojeća cijev razbuši na veći kalibar i da neki UB trupac ponese barut sa sobom i da taj barut ne gori u čahuri , već da se giba kroz cijev brzinom većom od 1000m / s i dopunjava prostor sa plinovima .

Pisao sam o tome ali vjerojatno ne dovoljno jasno, pogledajte čahuru za D48 ogromna velika, puna baruta , a onda suženje na promjer 85 mm ... i onda se Petrov našao u čudu kako ne može postići brzinu preko 1150m /s ... pa ne može jer je to maksimalno moguća brzina strujanja za barutne plinove koji izlaze iz mlaznice raketnog motora koji ima kritični otvor dugačak 6 metara .

Afanasov i ekipa su isto tako lutali po gasodinamici , tek se razvijala teorija strujanja , oprema za mjerenje je bila više nego jadna , ali su oni izgleda prvi shvatili da bi bilo zgodno da taj UB trupac ponese sa sobom par kila baruta i da taj barut gori u cijevi.

Imali su švabe neki takav suludi projekat , barut je bio raspoređen u komorama na svakih metar , i kako bi projektil prolazio pored neke komore tako se barut palio. Kasnije je Gerald Bull razvio te ideje do toga da je barutna punjenja palio sa zadrškom dok su se kretala kroz cijev, a na samoj cijevi nije bilo izražene barutne komore većeg promjera , sve je bilo ravno kao kod minobacača .

Za usporedbu pogledajmo čahuru i podkalibarni projektil za top 125 mm .. nema izraženog suženja nema grla , nema kritičnog otvora mlaznice , sve je skoro ravno.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ajde sto pancirna nije htela preko 1000nesto, nego ni potkalibarna, eksperimentalna potkalibarna (sa neodvojivim nosacem, poput BR-365P) je isla svega 1130 (ako nisam nesto pobrkao), pa zbog toga nikada nije ni uvedena u naoruzanje...

85mm D-48 je inace nastao iz projekta D-10-85, odnosno suzavanjem grla caure 100mm (za D-10) da prihvati projektil 85mm.

Sve mi se cini da je D-48 za Sovjete bio poprilicno razocaranje.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Od ideje kako nagurati trupac na 1500m /s pa do realizacije koplja koje leti i probija tenk bio je dug put , i to je vjerojatno onih 5 -6 godina do konačnog uvođenja u naoružanje topa sa dva , tri tipa projektila ,

Mala zbrka je nastala sa serisjkim brojevima podkalibarnih projektila , ja sam prateći literarturu stekao dojam da je prvo razvijen BM2 , u svakom slučaju je on je bio prvi na tržištu i najviše je prodavan , i naravno on je i najlošiji. Mislim da je pretežito korišten za obuku posada topova


Ovo na slici bi trebala biti jedna od prvih varijanti tog projketila , već nakon godine dana proizvodnje dolazi modifikacija sa nosom od tvrdog metala


I on je bio u naoružanju JNA i imamo ga opisanog sa jednom rečenicom u knjizi Municija


Kod uvođenja u naoružanje uveden je i projektil BM 1 , vjerojatno sa zakašnjenjem , jer je to ipak jedan dalako viši tehnološki nivo




Kod svih projektila su karakteristični žljebovi za vezu sa sabotom -klipom koji je sastavljen iz tri dijela .




Između tri segmenta na sabotu i projektila nema nikakvog dihtunga , jednostavno leži metal na metalu , a kroz spoj ne smije curiti benzin.

Ekipa iz Jurge je dosta petljala sa tim sabotom i načinom razdvajanja , na kraju je usvojeno rješenje sa bakrenim prstenom koji se na preši stisne oko sabota i projektila . Po onom kako piše u literaturi kod izletavanja iz cijevi se uslijed rotacije javlja centrifugalna sila koja trga bakarni prsten , te se sabot razleti na tri dijela . Nisam baš siguran u to , prije bih rekao da sabot trgaju barutni plinovi na ustima cijevi , a da je rotacije uvedena kako bi se iskompenzirale greške u izradi i nesimetrija .

Rotacija se dobija preko 6 tangencijalno izbušenih rupica mlaznica u sa'botu

• 1Ovo se svidja korisniku: Krstić
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Da bi imali neku predođbu o veličini problema s kojima su se susreli konstruktori pogledajmo malo koje tu sile vladaju , čisto informativno na projketilu BM 24 kalać


Za ilustraciju koristim nacrt projektila BM15 ali je sve isto na samom projektilu osim promjera klipa i stabilizatora .

Za promjer 100 mm imamo površinu klipa koji gura projektil 78,5 cm2 , a na to djeluje tlak od 3350 bara i to nam daje 263 tone sile.

Sva ta sila se prenosi preko klipa na tijelo projektila na žljebove , možemo smatrati da je pola mase projektila iznad klipa , a pola mase ispod , znači kao da je gornja polovica opterećena na tlak , a donja na vlak , a ti su svi žljebovi opterećeni na savijanje i smicanje . Znači imamo jedno troosno naponsko stanje u materijalu koje lijepo opisuje već spomenuta energetska teorija čvrstoće HMH metoda .

Da sad ne tupim puno sa tom teorijom pogledajmo samo odnose koji vladaju neposredno ispod klipa na tiijelu stabilizatora , tu je promjer 35,6 mm, odnosno površina presjeka 9,95 cm2, a na tu površinu djeluje vučna sila od ccca 130 tona .. malo je to puno jelda

Za usporedbu pogledajmo i to da je kod topa 125 mm tlak cca 6000 bara , a površina klipa je 122,6 cm2 pa imamo silu od 735 tona na istu jezgru projektila.

Svašta sam radio u životu i svašta vidio , ali takva naponska stanja nisam,

Kad sam jednom prilikom pitao starijeg kolegu , iskusnog konstruktora Eksperta pri UN za čvrstoću konstrukcija , može li se takva stvar proračunati i modelirati odgovorio mi je

" Kolega pa sve se može izračunati .. "
onda je stao, nasmijao se i dodao

" ali što može da podnese drvo stojećki i žena ležećki ... e to ne može nitko da proračuna "