offline
- maha
- Elitni građanin
- Pridružio: 06 Dec 2006
- Poruke: 1693
|
» Paklena Angela
Paklena Angela
Napisao/la 28. 10. 2011. KoDan
Napisano u Komentar Dana Tagovi: Angela Merkel, Cameron, EU, neoliberalizam, Sarkozy
Kao da nije dovoljno panike i straha za budućnost, Angela Merkel odlučila je doliti još malo ulja na vatru. Njena tvrdnja da Evropa prolazi kroz najveću krizu od drugog svjetskog rata ne samo da je neprimjerena, već je izrazito glupa. Uspoređivati krizu nadnacionalne, umjetne (kao što su sve države umjetne), evropske tvorevine i njene umjetno stvorene valute (kao što su uostalom sve valute) s drugim svjetskim ratom može samo netko tko želi svoje ideje progurati pod svaku cijenu. Rekla je Angela da ne moramo uzimati sljedećih 50 godina mira zdravo za gotovo, jer da će, ako propadne projekt eura propasti i Evropa.
Možda će propasti EU, ali neće propasti Evropa koliko god to tvrdili nadripolitičari i mesije koji propast svojih megalomanskih projekata izjednačavaju s krajem svijeta kakvog poznajemo. Dovoljno je bilo takvih u povijesti da bi znali da nam nikada nisu donijeli ništa dobro.
Najveća prijetnja miru su upravo ljudi poput Angele Merkel.
Takve izjave dolaze usred rasprave o “spašavanju” Grčke koju su njeni korumpirani političari doveli u bezizlaznu situaciju. Političari su svojom korumpiranošću i nesposobnošću doveli zemlju na rub bankrota, a sada bi ceh trebali platiti svi građani. Najviše oni siromašni, najmanje oni najbogatiji. Istina je da su oni birali te političare, ali birali su ih pod utjecajem korporativnih medija koji su u rukama najbogatijih, koji u svakoj krizi postaju još bogatiji. Istina je i da neinforanost i glupost ne opravdavaju, ali još uvijek postoji prilika za popravni ispit.
Dogovaraju EU moćnici s MMF-om i bankama bailout fond koji bi iznosio oko 1.000.000.000.000,00 (jedan bilijun) eura.
Bailout fond koji bi se u, slobodnom prevodu, mogao zvati fond za izvlačenje iz govana kreatora kriza novcem poreznih obveznika.
Još je jedna zanimljivost isplivala na površinu. Ispalo je da je Grčka većinom dužna privatnim bankama. Privatnim bankama koje su pristale otpisati 50% duga. Samo teški naivac i glupan može povjerovati da su se banke odrekle 50% duga, a da im nešto više od toga nije obećano zauzvrat.
Pravo pitanje je kako je ustrojena ta “superdemokratska” EU kada je moguće da privatne banke mogu odlučivati o sudbinama cijelih država? Zna se kako i po kojim načelima posluju najveće privatne financijske institucije poput Goldman Sachsa. Njima američke federalne rezerve (za one koji ne znaju, te federalne rezerve su PRIVATNA tvrtka) izdaju emisiju novca s kamatom koja se kreće oko 0.25%, a oni to onda posuđuju korumpiranim vlastima koje kratkoročno razmišljaju i samo žele zadržati svoje pozicije s kamatama 20 ili više puta većim.
Tvorevina koja svoju sudbinu veže samo uz banke i financijsko “tržište” ne zaslužuje opstati, jer svoje građane prodaje bankama u zamjenu za dobro plaćene pozicije političara i birokrata. Socijalna Evropa je ona, koja u stvari, nestaje, a zamjenjuje je američka Evropa. Neoliberalna i nedemokratska u svojoj osnovi.
Zahvaljujući EU političarima, sam projekt EU sve više liči na standardni američki projekt. Sve se bazira na neoliberalizmu i na financijskim “tržištima”. Sve više EU liči na američki projekt i zbog toga što kao poslušni psić ispunjava sve američke želje i ponaša se kao američki protektorat. Radilo se o bankama ili vojnim agresijama, bez razlike.
Da ne bi odstupili daleko od američkog modela, sada se i EU obraća Kini za financiranje već spomenutog fonda za izvlačenje iz govana. S obzirom da je Kina faktički vlasnik SAD-a s obzirom koliko njihovih obveznica i duga drže u svojim rukama, izgleda da je i EU odlučila svoju sudbinu staviti na raspolaganje jednoj komunističkoj zemlji.
Zanimljivo, zar ne, dva najjača neoliberalna projekta mole komunistički, nedemokratski, jednopartijski režim da ih izvlači iz govana u koja su se uvalili megalomanijom svojih vođa. Licemjerno da licemjernije ne može biti. Ali za novac bi ti licemjeri i rođenu mater prodali. Da je kojim slučajem Hitler još uvijek na vlasti u nekom dijelu svijeta i njega bi oni molili za novac.
Bilo bi pametnije na vrijeme odustati od projekta koji puno brzinom srlja u provaliju nego se dovesti u situaciju da neke zemlje počnu unilateralni bijeg iz Evrope i na taj način stvore jaz i animozitet koji bi onda zaista mogao ugroziti mir u Evropi.
Za takav scenarij najzaslužniji će biti baš političari poput Angele Merkel koji na silu guraju nešto što očito ide u slijepu ulicu.
Nisam nikakav pristaša nacionalnih država, dapače, ali države mogu surađivati i ako nisu dio nadnacionalnog projekta i mogu samostalnije određivati tempo kojim mogu ići naprijed. Silovanje gospodarskog rasta nije način na koji se može postići isti taj gospodarski rast. Dapače, sve se svodi samo na mešetarenje nepostojećim novcem, da bi se poslije od nekih država praktično otela vrijedna, stvarno postojeća imovina. To se sad događa Grčkoj, a uskoro će se dogoditi i Španjolskoj i Portugalu i Italiji.
Svo vlasništvo koje je sad u državnom posjedu preći će u privatne ruke. Neoliberalizam u svom najgorem obliku.
Takva EU ne treba građanima nijedne zemlje. Takva EU dobra je samo za bankare i bogataše koji će doći do vrijedne imovine po bagatelnim cijenama.
Uostalom, gospodarski rast ima svoje granice, jednako kao što ih ima i rast broja stanovnika, jednako kao što sve u prirodi ima svoje granice. Problem je megalomanija onih kojima nikada nije dosta.
Vjerujem da dobar dio političara u našim krajevima zna sve ovo (iako ih sigurno ima više koji nemaju pojma ni o čemu), ali svejedno nas guraju u takvu zajednicu koja sama radi na svom raspadu. Zanimljivo je i da su najgorljiviji zagovornici EU pripadnici stranaka čiji su čelnici početkom 90-ih godina prošlog stoljeća odbili trenutni ulazak u tadašnju EZ kojim bi se spriječio rat na ovim prostorima. Franjo i Slobo rekli su ne, jer su oni imali drukčije dogovore.
Dogovore koji su plaćeni krvlju i nesrećom stotina tisuća ljudi. Dogovore koji su omogućili ološu prvobitnu akumulaciju kapitala i zaposjedanje imovine koja je pripadala građanima bivše države.
Sada nas njihovi nasljednici guraju u EU samo da bi se domogli unosnih briselskih fotelja.I da bi, onako usput, legalizirali svu pljačku i nepravdu koju su prouzročili.
Paklena Angela, a s njom i Sarkozy i Cameron koji su, u suradnji s mirnim nobelovcem Obamom, uništili zemlju koja nije slijedila njihove neoliberalne agende i koja se usudila biti socijalna, spremni su posegnuti i za prijetnjama ratom.
Prijetnjama koje su same po sebi zločin, jer takve prijetnje nailaze na plodno tlo među traumatiziranim građanima zemalja koje sve prelamaju preko leđa sirotinje i sve svoje poteze dogovaraju samo s MMF-om i bankarskom mafijom.
Treba još jednom ponoviti da je takva njihova politika najveća prijetnja miru, jer takva politika hrani nacionalizme, jača ksenofobiju i jača mržnju prema drugima i drukčijima. Sve zbog njihovih megalomanskih projekata. Nikada megalomani neće naučiti da je megalomanija uvijek vodila u nesreću i propast. Megalomani su bili i Napoleon i Hitler i Staljin i svi znamo kako su njihovi “projekti” završili.
Silna propaganda koja se ulaže u promoviranje EU, kao jedine budućnosti, služi samo hranjenju uvijek gladnog neoliberalizma. Zvijeri o čijim potrebama brinu silni EU birokrati koji u isto vrijeme nemaju vremena brinuti o potrebama građana.
Za njih imaju spremnu oklopljenu policiju, suzavce, palice i gumene metke. Jer, tko su oni da se bune protiv projekata novovjekih megalomana?
Na ulicama nisu milijuni ljudi samo zato što većina još uvijek vjeruje korporativnim medijima koji im ispiru mozgove bajkama o blagostanju za sve. Blagostanja nikada nije bilo niti će biti u sustavu u kojem 147 kompanija kontrolira veliku većinu svjetskog bogatstva.
Blagostanja nikada neće biti u neoliberalnim projektima, a jedan od takvih projekata je i EU.
Blagostanja nikada neće biti dok god nam sudbinu budu krojile paklene Angele, isfrustrirani patuljci i ušminkani fašisti.
Oni su u startu u velikoj prednosti jer kontroliraju medije. Banke i bogataši su u prednosti jer kontroliraju navedene političare.
Ali dugoročno smo u prednosti mi, jer smo daleko brojniji. Samo, pitanje je koliko svatko od nas želi razmišljati i svoja razmišljanja podijeliti sa svojim kolegama, rodbinom, prijateljima. Pitanje je koliko smo sami spremni doprinijeti borbi za društvo u kojem političari našu sudbinu neće određivati na sastancima s MMF-om i bankarima nego će biti ono što bi po definiciji trebali biti.
Servis građana koji su ih birali.
Oni koji će se bojati svojih građana, umjesto da se građani boje njih.,,
preuzeto sa Komentar dana
|
