"Duvanje“ lepka i drugih supstanci mnoga deca još u periodu od 10 do 12 godina započinju svoj ulazak u svet drogiranja udisanjem lepka. Najčešće se udiše lepak, ali osim njega koriste se i neka druga sredstva za menjanje stanja svesti. Kod nas je dosta rašireno udisanje acetona, različitih boja i lakova. Isto tako, mada ređe udišu se benzin, plin za upaljače, lakovi za kosu, različiti dezodoransi. Svim ovim sredstvima zajedničko je to što su sva ona dostupna , nalaze se u svakom domaćinstvu, do njih se jeftino može doći u prodavnicama, a njihova kupovina pobuđuje minimum pažnje odraslih. Zajedničko im je i to što njihovo udisanje u manjoj ili većoj meri, zavisno od strukture deteta, utiče na svest i menja je.
Većina „Snifera“ eksperimentišu i po pravilu se radi o deci pubertetskog uzrasta. Oni podležu nagovoru društva iz razreda ili ulice, pa eksperimentišu iz znatišelje, iz dosade ili iz želje da probaju nešto novo i opasno. Ovakva deca neće dugo učestvovati u ovakvim seanasma, već posle 4 ili 5 puta njihov će motiv nestati te će se odvojiti od te ekipekoja udiše lepak. „Duvanje“ je po pravilu grupna radnja, retko je sresti nekoga ko to radi sam. Iako pojedinci tvrde da se lepkom stiče zavisnost, to nije tačno.
Lepak koji se koristi za udisanje najčešće se istisne ili naprska u najlonsku kesu. Njome se pokriju nos i usta i na taj način udišu pare. Ponekad se lepak udiše direktno iz pakovanja, a ponekad se najlonska kesa cela stavi na glavu i zaveže oko vrata pa se udišu ne samo lepkovi i njegove pare već i izdahnuti ugljen-dioksid.
Delovanje sredstava za inhalaciju uslovljeno je nizom činilaca: osobinama ličnosti, količinom udahnutog sredstva, očekivanjem od ovog „happeninga“ i slično. Zato se opisi delovanja mogu dati samo načelno.
Obično nakon nekoliko udisaja dolazi do povišenog uzbuđenja, lagane euforije u ponašanju, veselosti i osećšaja snage i svemoći pa se ovo delovanje može uporediti sa prvim efektima alkohola. Nakon otprilike pola sata „duvanja“ korisnik postaje omamljen, oči mu suze, slabije vidi obrise predmeta i ljudi oko sebe, u ušima mu zuji, poremeti mu se ravnoteža. Neki od korisnika tvrde da pritom imaju halucinacije, ali možda je bliže istini da to zapravo sanjaju, jer često padaju u san. Zanimljivo je da posle ovakvih seansi korisnici često sanjaju da lete ili lebde. Pojava amnezije, zaborava svega što se desilo za vreme delovanja udahnutog sredstva, nije česta ali je moguća.
Duža upotreba sredstava za „duvanje“ stvara poteškoće u pamćenju, dovodi do gubitka apetita. Smrtni slučajevi se dešavaju vrlo retko, u slučaju gubitka kiseonika zbog prejako vezane kese oko vrata.
Izvor: http://narkovodic.tripod.com/narkotici.htm
|