Low cost solucije u sistemu Odbrane i benefitiranje tehnološkim razvojem u oružanim snagama

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Za one koji slabo stoje sa ruskim, "дешево" znači jeftino.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

goxin ::Zgodna bi bila kombinacija Lucnik e sa BMP -om 2 .....
Eto cisto da opet napisem 😆.
U nasem sirotinskom slucaju , saBOV 3 , 20/3 , t.j. BVP 80 .( 20/1 ) ...
😉

”Шасси лучше МТ-ЛБ не существует... по критерию цена-надежность-эффективность никакое другое шасси даже рядом на стояло.”

"В настоящее время МТ-ЛБу изготавливается на ОАО «Муромтепловоз». Стоимость шасси МТ-ЛБу, прошедшего капитальный ремонт составляет 4,5 млн. руб., а изготовленного вновь — 5,8 млн. руб. Цены докризисные, сейчас дешевле...”

"Относительно положительных качеств МТ-ЛБ полностью согласен. И плавность хода - к плюсам шасси."

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Hmm , sto sam ja preveo , navodi da je cjena najeftinija za MT LB i sa remontom iznosi oko 4.5 a novo proizvedena 5.8 miliona rublja....

Kao i MT LB ima veoma pozitivne karakteristike.

Sad nesto mi ne stima jer je 5 miliona rublja oko 70 hiljada evra...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ode neka nula ili sića nekom stranputicom u prevodu.
Nego i ja se patim sa ovija stranski jezici pa bi molio neku preporuku za prevod koja bolje radi od Google translate koi je šittt.Pola reči izvrne kako se njemu ćefne a valjao bi mi za istok i zapad tj.RU i US/eng.

• 1Ovo se svidja korisniku: nemkea71
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

https://naviny.by/article/20181112/1542028911-luka.....na-apgreyd
Лукашенко требует «умное» оружие, но денег не хватает даже на апгрейд танков

Zanimljiva viđenja predsjednika Bjelorusije o razvoju oružanih snaga. Ovaj vitalni gospodin daje zanimljive komentare o geopolitici, bojnom polju, pravcima razvoja oružanih snaga te vojno - industrijskog kompleksa, naročito iz pozicije jedne skromne ali vitalne Bjelorusije kao rijetke evropske zemlje u kojoj se vodi sopstvena politika i koja ne funkcioniše po vanjskome diktatu. Trenutno Bjelorusija zauzima 18. mjesto u izvozu naoružanja u svijetu što izraženo u novcu iznosi jednu milijardu dolara. Glavni kupci su Kina, Vijetnam i Sudan. Osim snadbjevanja Rusije višetočkaškim teškim platformama za raznorazne sisteme tu su još rezervni dijelovi te raznorazni specijalizovani optički pribori, sredstva navigacije i veze. Potencijal se ogleda i u ogromnim količinama naoružanja naslijeđenog od SSSR perspektivnim za modifikacije i modernizacije.

Lukašenko ocjenjuje neophodnost posjedovanja elitnih, manevarbilnih trupa kadrih stići i uteći uz nanošenje udara po neprijatelju "pametnim" oružjem. To bi valjda trebalo da odmjeni tenkove, avione. Načelnik vojnog establišmenta Žadobin sa druge strane (nekada načelnik OMJ) zadržava pravo na tenkove, BVP, oklopne transportere uz prevashodno sredstva identifikacije, komunikacije, kontrole i navigacije.

Vojni analitičari pak nisu se saglasili sa glavom bjeloruskog predsjedništva. Po njima iskustva Ukrajine i Sirije potvrdila su važnu ulogu čak i starijih sovjetskih tenkova na bojnom polju. Ti sukobi veoma su brzo prerasli u pune vojne konflikte sa primjenom teškog naoružanja. Iskustva bojevih dejstava, naročito ona iz Sirije govore da su ishod bitaka rešavali baš tenkovi. Iako je mnogo tenkova sagoreno dejstvom modernih protivoklopnih sredstava, udarnoj moći oklopnih vozila nije bilo alternative.
Bjeloruski tenkovodci navode da i u defanzivnoj sferi dobro zamaskirani tenkovi koji dejstvuju po dobro poznatoj im teritoriji mogu nanijeti agresorskim snagama znatne gubitke.

Iako je u zadnjih nekoliko decenija iz Evrope dolazilo mišljenje da je dovoljno posjedovanje nekoliko brigada specijalnih snaga na točkaškim vozilima i vazdušnom transportu život je ubrzo ispravio te zablude. Danas je jasno da su KoV i OMJ veoma važan faktor vođenja rata i kontrole teritorija. Ponovo je na površinu izbilo pitanje o razvoju novih tenkova i modernizaciji starih.


Фото пресс-службы президента Беларуси

Čak je i Lukašenko na Ivančevskom poligonu gledajući modernizovanu oklopnu tehniku za izvoz primjetio da : что неплохо было бы довести до такого уровня и боевые машины белорусской армии: «Конечно, можно было купить Т-90, но это огромные деньги — 11 млн долларов. А в бою он, может, даже и три минуты не проживет. Поэтому надо старый хороший, надежный танк, который мы знаем, довести до уровня импортного Т-90».

Za potrebe izvoza bjeloruski ЗАО «Белтехэкспорт», ОАО «140 ремонтный завод» и ОАО «Пеленг». stare sovjetskeT 72 tenkove doveli su do nivoa Т-72БМЭ.
Korpus, kupola, motor, transmisija, oruđe i hodni dio ostali su isti. Modernizacija je bila usmjerena na SUV, radio vezu i navigaciju. Sva elektronika i optika uključujući i laserska sredstva je bjeloruske proizvodnje.
Instalacija SUVa ЭССА-72У (которая располагает многоканальным тепловизионным прицелом, баллистическим вычислителем, телевизионными индикаторами и прицелом-дублером командира танка) omogućuje uništenje cilja na maksimalnim daljinama danju i noći u svim vremenskim uslovima. Daljina gađanja porasla je na do 4 - 5 kilometara danju i 1,2 do 3,5km noću.
Tu su i novi senzori za silu vjetra, atmosferskog pritiska, pozicije oruđe. Za povećanje zaštite postavljena je dinamička zaštita Kontakt 1 te rešetkasti ekrani uz sistem dimne zavjese Tuča.
Postojeći motor omogućuje modernizovanom tenku brzinu od 70km/h po putu i 30km/h po bespuću.
Vezu obezbjeđuje digitalna UHF radio stanica poslednje generacije Baret 2082 australijske proizvodnje omogućujući vezu na nivou komandir tenka - komandant puka. Savremena IC i termalna sredstva omogućuju vozaču gonjenje tenka u složenim meteo uslovima te noću.

Osim za izvoz, Bjeloruse je zainteresovao projekat 140. remontnog zavoda o modernizaciji tenkova T72B za domaće potrebe, projekat "Vitjaz". Ova dorada T72B u odnosu na taj projekat uslovljena je ekonomskim kapacitetima Bjelorusije te njenim tehničkim potencijalom.



Top i automat punjenja ostali su isti (ne proizvode se u Bjelorusiji) što onemogućuje upotrebu modernih granata Svinjec. Motor i transmisija doduše remontovani takođe ostaju isti. Za dinamičku zaštitu usvojen je Kontakt 5 po mnogima prevaziđen još devedesetih.
No neki drugi ozbiljni nedostaci su riješeni uključujući i manuelno upravljani PAM za kojeg su Bjelorusi za razliku od Rusa omogućili daljinsko upravljanje iz kupole.
Posebno je modernizovana elektronika na čelu sa nišanom Sosna U. "Этот прицел стабилизирован в двух плоскостях, имеет оптический, телевизионный и инфракрасный канал, а также лазерный дальномер, который используется и для подсветки целей при стрельбе управляемыми ракетами. Наводчик и командир имеют свои мониторы."
Postavljena je i nova radiostanica Р-181-50ВУ «Рапсодия» i satelitski sistem globalnog pozicioniranja.

Cilja ove modernizacije je ubrzanje projekta unapređenja postojećeg tenkovskog parka u kojem između ostalog ima više od 446 tenkova T 72B. Ubrazanje modernizacije kompenziralo bi kvalitativno zaostajanje za tenkovskim parkom susjeda za račun količine borbene tehnike koja bi prošla apgrejdovanje.





Беларусь показывает свой новый танк на выставке MILEX-2017
https://belsat.eu/ru/news/belarus-pakazvae-svoj-novy-tank-na-vystave-milex-2017/

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Israeli Aircraft Industries Nammer



Israeli Aircraft Industries Nammer izraelski je jednomotorni supersonik namijenjen isključivo izvozu. Radilo se o privatnom projektu iz kasnih osamdesetih i početka devedesetih.
Projekat se zasnivao na upotrebi dokazanog delta canard koncepta uparenog sa modernim kokpitom, motorom i radarom razvijenim sa ekskluzivni projekat borbenog supersonika Lavi. Osim što je kao osnovu za projekat poslužio Kfir, Nammer se nudio i kao modernizacioni paket za Flotu Miraža III i 5. Projekat je u ponudi imao zadržavanje starog Snekminog Atar motora ili njegovu zamijenu sa GE 404 uz instalaciju radara Elta EL/M-2011 ili EL/M-2032. Modernizacija je omogućavala povećanje doleta, performansi te vazduh - vazduh borbenih karakteristika.

Kako je projekat napredovao Nammer je predstavljen i kao novoizgrađeni avion sa EL/M-2032 radarom te izborom željenog motora od GE 404 (ili njegovog derivata RM 12 iz kompanije Volvo Aero), Snekme M53 te PW 120 u klasi 18,0001b-20,0001b potiska.
Kompanije je tvrdila da dokazani delta kanard koncept uparen sa modernim motorom, radarom i avionikom rezultuju relativno modernim lovcem - bombarderom uporedivim sa F 16A te Miražom 2000 ali po dvostruko nižoj cijeni.

Avion je bio naoružan sa dva DEFA topa kalibra 30mm uz kapacitet za 6270 kg naoružanja. U unutrašnjosti nosio je 3.000kg goriva + 3720kg u dodatnim tankovima. Po želji kupca avion se mogao prilagoditi širokim spektru naoružanja, a Eltin radar je bio prilagođen osim za izraelske i za američke rakete v - v. Tu je bila i mogućnost uvođenja i projektila vazduh - zemlja te protivbrodskih raketa.
Najveća brzina aviona 2.350 km/h, dolet: 1.382 km, najveća visina leta: 17.700 m. Kokpit Nammera bio je opremljen sa HOTASom, head up displejem, parom multifunkcionalnih displeja, radar warning/electronic countermeasures displejem. Avion je ojačan sa paketom PED dok je multimod puls dopler radar integrisan sa naprednim blokom upravljanja naoružanjem. Avion se mogao opremiti instrumentarijem za dopunu gorivom u vazduhu.

Osim izuzetno povoljne cijene te širokog spektra kastomizacije, IAI je nudio velik izbor proizvodnih aranžmana od proizvodnje Nammera u kompanijskim postrojenjima u Izraelu do potencijalnog uspostavljanja montažnih traka u državi naručioca. Tokom devedesetih u cilju pojačavanja kampanje IAI je nudio kompletan transfer proizvodnje Nammera zajedno sa sistemima i softverom inostranim naručiocima.
No kada su zemlje Zapada nanjušile veliki potencijal koji ovakav avion nudi uz političko zaobilaženje istih prilikom nabavke takvog kapitalnog sredstva kakav je borbeni supersonični avion uradile su sve i tehnički preko motora i politički preko Vlade Izraela da se projekat uguši. Cijena samog aviona po dostizanju kritične mase narudžbi od nekih 80 aviona trebala je biti manja od 20 miliona dolara.



Šteta je što Izraelci nisu tih godina kontaktirali SSSR koji je na zalasku karijere dopuštao firmama iz vojno - industrijskog kompleksa i saradnju sa "crnim đavolom" samo da se skinu sa državnog budžeta. Klimovljev RD 33 odlično bi se uklopio u ovakav avion što je praktično dokazano na južnoafričkim projektima SMR 95. Ovo bi omogućilo izvanredne performanse, ekonomičnu cijenu nabavke i održavanja (doduše isključivo u Rusiji), te tehnološko zaobilaženje Zapada.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Projekat Samovar





Posle Šestodnevnog rata, IDF je apsorbovao oko 150 tenkova T 54/55 pod oznakom Tiran 4/5. Značajna količina drugih netaknutih i oštećenih tenkova ovog tipa zadržana je za ulogu donora rezervnih dijelova.
Posle Jom Kipurskog rata, izvorna namjera je bila da se gubici popune sa dvije nove oklopne divizije (440. i 880.) potpuno opremljene zarobljenim, a zatim modifikovanim tenkovima iz serije T, zajedno sa zarobljenim oklopnim vozilima BTR 50, Topaz i BRDM.
Od 139 zarobljenih tenkova T 62 nekih 79 je bilo u izvanrednom stanju i uvedeni su u službu kao samostalna brigada Tirana 6 koja bi bila uvezana u 440. oklopnu diviziju. Tiran 6 u početku su zadržali svoje glavno oružje top od 115mm kojim su Izraelci bili impresionirani. No zbog nedostatka municije sovjetski top je ipak zamijenjem sa M68 kalibra 105mm standardnim na "Zapadu".
Dodatno je još 330 Tirana 4/5 apsorbovano kao plijen iz rata krajem 1974. Modernizacija je bila ograničena na novi radio, optiku i mitraljeze (Tiran 4) te kante za tekućine. Namjera je bila da svim Tiranima sovjetski top od 100mm bude zamijenjen sa M68 od 105mm zatim da se izvrši zamijena pogonskog bloka uz još neka unapređenja iz Projekta Samovar. Nekoliko stotina drugih T 54/55 u različitim stanjima tehnološke ispravnosti zadržani su kao fond rezervnih dijelova.
IDF je planirao da apsorbuje dodatnih 400 - 500 Tirana krajem 1976. No ovo nikada nije izvedeno, niti je 880.oklopna divizija ikada zaživjela sa sovjetskim naoružanjem kao ni projekat Samovar. Ovo se desilo zbog toga što su SAD stavile na prodaju višak tenkova M48 i M60 što je Izraelcima omogućilo da ponovo izgrade Oklopni korpus zapadnom tehnikom. Da se ovo nije desilo, Izraelci bi postali najveći korisnici tenkova T 54/55 izvan Varšavskog pakta.

Tiran 5 konverzacija je uključivala hollow cast turret sa brojnim IDF detaljima dodatim na istu, modifikovani kapci za punioca i vozača, 105mm top, 60mm minobacač, kutija za rezervnu municiju, mitraljeska postolja za komandira i punioca, mitraljezi .30kalibra i municijske kutije. Sa spoljne strane su bile kutije i za kante, pozadi kupole kufer za prvu pomoć i medicinsku opremu, te komunikacioni blok za pešadiju IDF. Zatim su promijenjena svijetla za vožnju, dodato je još kutija uz nove blatobrane sa gumiranim zaštitnicima od prašine.
Tenkovi Tiran 5 i dalje su modifikovani brojnim dodacima poput dozerskog noža i KMT verzije čistača mina, Zarobljena oprema korištena je u ratu. Najpoznatija akcija bila je "Raviv" iz 1969 kada je izvršen amfibijski rejd preko Sueca.
Manji broja zarobljenih T 62 modifikovan je na nivo Tiran 6 takođe sa 105mm topom, minobacačem 60mm, panelima na šasiji, modifikovanoj kupoli i kutijama uljama na zadnjoj strani tenka.
Sedamdesetih i osamdesetih u sklopu Samovar 1 projekar tenkovi Tiran su podvrgnuti modernizacijama sa blokovima korištenim na novim Merkava 1/2 tenkovima.
Tiran Blazer je koristio blokove eksplozivnog oklopa različitog dizajna i forme od one korištene na Magašima i izraelizovanog Centuriona.


Tiran 6 sa laserskim daljinomjerom i termalnom kamerom za nišandžiju. Tenk je opremljen američkim radio setom, a neki primjerci i Blazer oklopom. Mitraljezi 12,7 i .30.

• 1Ovo se svidja korisniku: kljift
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Jedan moj stari tekst od pre više od 15 godina.

Небојша Ђокић, СМ-92 финист - Летећи граничар, Војска бр. 617 од 27. 11. 2003, Београд 2003, 30

https://www.academia.edu/39537053/Не&#.....6;_2003_30

• 1Ovo se svidja korisniku: kljift
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

In recent months photos of Chinese soldiers released by the PLA showed them using an exotic portable weapon. It don’t appear to be copied from any foreign model and uses a folding tripod meant for recoilless rifles. The weapon is identified as the FHJ-02 and it launches unguided 62mm munitions at short ranges.

Why the PLA need another rocket launcher for its infantry is baffling but making sense of the army’s doctrine can shed light on the FHJ-02’s purpose. Its seven tubes each carry 62mm rockets that are launched via remote control for direct fire support.


Chinese soldiers are already equipped with three kinds of shoulder-fired anti-tank rockets. These are the Type 69 patterned after the Soviet RPG-7; the single-shot PF-89 that’s armed with an 80mm rocket; the enormous PF-98 recoilless rifle that fires a 120mm HE round. The FHJ-02’s own salvos of 62mm rockets seem too small for knocking out second and third-generation main battle tanks.



https://21stcenturyasianarmsrace.com/2018/07/23/ch.....artillery/

Kad smo kod Kineza evo ga Tip 70 62mm

https://www.thefirearmblog.com/blog/2018/08/31/type-70-anti-tank-launcher/

I noviji FHJ 84 koji je nastao iz Tipa 70 interesantan RB malog kalibra mogao bi imati pozamašnu paleticu BG pored trenutne kumulativne i dimne.





Two types of projectiles have been fielded for the FHJ-84; an incendiary round and a smoke-laying round. A single projectile weighs 5 kg. As a result, loading the launcher with two rounds will more than double its weight.

The filler used in the incendiary projectile is "Pyrogel", a compound that burns at 800-1 000 degrees Celsius. Pyrogel is similar in composition to the more widely known Napalm, but contains metallic compounds that significantly increase its combustion temperature and duration, and also make it much more difficult to extinguish.

The smoke round for the FHJ-84 is believed to employ a white phosphorous filler. It is the most common filler in smoke-laying munitions, due to its ability to quickly create broad and billowing clouds of extremely thick smoke. As white phosphorus burns at temperatures exceeding 2 760 degrees Celsius, the smoke round also has a substantial incendiary capability (though white phosphorus munitions especially designed to lay smoke usually combust very rapidly, as faster combustion produces more smoke).

The two projectiles appear to be differentiated with differently-colored stripes, with one type having two red stripes on its midsection, and the other having a red and white stripe (both have a red stripe on the back end). It is unclear which of these are the incendiary or smoke rounds, however.
http://www.military-today.com/firearms/fhj_84.htm

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

ltcolonel ::Jedan moj stari tekst od pre više od 15 godina.

Небојша Ђокић, СМ-92 финист - Летећи граничар, Војска бр. 617 од 27. 11. 2003, Београд 2003, 30

https://www.academia.edu/39537053/Не&#.....6;_2003_30

Čitali. "Vojska" je zaista bio dobar časopis/nedeljnik posebno kad se uzme u obzir u kako teškim vremenima je izlazio.