|
Napisano: 20 Dec 2016 11:19
Lijepo od tebe. Hvala. Prvom sledećom prilikom kad uhvatim vremena pišem kvalitetno i nadovezaću se na post kolege babaroge 
Dopuna: 21 Dec 2016 11:34
babaroga ::Legitimitet je opste dobro, vlasnistvo svih, kao i zakon, (...) ili za napad na Jugoslaviju 99.
Prvo ispravka za Jugoslaviju. NATO je bombardovao Jugoslaviju bez saglasnosti SB. Dakle, odluka čak nije ni politički i proceduralno legitimna.
Platonova i Hobsova definicija legitimnosti danas nažalost ne piju vodu. To dakle nije stvar pravednosti.
Danas možemo reći da je to dobro, solidno i loše opravdanje.
No da počnem plastičnim primjerom.
Imaš Generalnu skupštinu UN-a na jednoj strani i imaš Savjet Bezbjednosti na drugoj strani. Tokom Hladnog rata SAD se putem veta protivio prijemu u članstvo UN-a državama kao što su Bugarska, Mađarska, Rumunija, Albanija...recipročno je radio i SSSR blokirajući države kao što su : Irska, Portugal,...
Sve države koje sam naveo zatražile su prijem u UN služeći se legitimnim akcijama proizvedenim iz volje naroda i dobrog raspoloženja (većinskog) među državama članicama UN-a. Usput, ove države ispunjavale su sve uslove za učlanjenje (iako su blokaši veto pravdali određenim „za malu đecu“ razlozima) i njihovo učlanjenje logičan je slijed i razlog zbog kojeg je nstao UN (!!).
Ali, Savjet Bezbjednosti, takođe legitimno (pravo iz povelje) blokirao je pravo ovih država na članstvo u UN. Dakle, 5 stalnih članica proizvodi legitimitet da nekog odbije, jednako koliko odbijeni ima legitimno pravo da pristupi. Ako bi mjerili, čiji je legitimitet prirodniji i „moralniji“, to bi naravno bio legitimitet manjih država koje su blokirane jer su iste samo predmet prepucavanja velikih sila u hladnom ratu, a usput, da je pitanje pristupanja skroz u nadležnosti Generalne skupštine, nikad ne bi bilo problema da ove manje države svoje pravo ostvare.
Te države su to i pokušale putem drugih članice (predlog Australije 46-te te Argentine i Perua) koje su nakon dugogodišnjeg impasse-a predložile izmjene samog postupka za primanje novih članica. Peru je imao tada simpatičan prijedlog da se prevaziđe kriza VETA i dao na razmatrenje da sva glasanja o novim članicama u SB ne budu podložna Vetu iz razloga što su postupovne (procesne) prirode. No, taj proces je toliko bio političke naravi da je jedina šansa bila u kompromisu članica SB pa je 55te konačno došlo do sporazuma kada je u paketu u sastav UN ušlo 16 zemalja.
Poruka : iako se u ovom primjeru vidi čiji je legitimitet prirodniji i moralniji, jasno je da tzv. prividni legitimitet (u djelovanju, odlučivanju, napadu i odbrani) dolazi sa strane sile i moći kojoj se moraš povinovati.
I sve se svodi i danas na takav legitimitet. Prividni a ne prirodni (civilzacijski kako sam reče).
Sve velike sile, same tumače sopstveni legitimitet za akcije koje sprovode, i uspijevaju da ga ostvaruju prividim putem tj. putem raznih dogovaranja, trgovanja, domunđavanja, marifetluka, ... – OPET sa velikim silama. (primijer Libije).
Zaključak : zato legitimitet DANAS ne znači da je opšte dobro (čak su trendovi takvi da leg.u međ odnosima stalno bude osporavan) a pogotovo ne vlasiništvo svih. Legitimitet i njegovo tumačenje samo je vlasništvo moćnih a oni su velike sile na međ.sceni, reg.sile za regionalna pitanja i snažni lobiji, krim.strukture i ličnosti za unutrašnja pitanja. Oni su fabrika legitimiteta koje im indirektno daju građani ali i mediji kao alat , a svi oni u većini slučajeva budu izigrani, izmanipulisani itd. kupljeni, (čast izuzecima)
I pitanje: Zašto je legitimnija odluka velikih sila od odluke prvog principa i postulata demokratije a to je glasanje većine u skuštini UN-a koja počiva na načelu suverene jednakosti svih članica?
Nastavljam kad stignem...
|
