offline
- bato
- Super građanin
- Pridružio: 31 Jan 2010
- Poruke: 1059
- Gde živiš: Novi Sad
|
Beogradska promocija knjige 02.11. 2019.
Svečana sala Doma Vojske Srbije, Beograd.
Citat:Poštovani padobranci herojske 63.padbr i učesnici večerašnje promocije knjige 63,Trenutak večnosti, autora prekaljenog padobranca Momčila Minića, knjige o kojoj sam već nekoliko puta iznio neke moje impresije, pripala mi je čast da večeras kažem nešto više o ovoj knjizi i njenom autoru.
Bitku za Košare započeo sam 1998.godine upravo sa jednom padobranskom borbenom grupom, kojom je komandovao tadašnji njen načelnik štaba pokojni ppuk.Goran Ostojić, a sticajem okolnosti aprila 1999.godine sam u Dečane doveo drugu padobransku grupu kao pojačanje onoj kojom je komandovao tadašnji načelnik štaba ppuk.Kovačević i koji je već sledećeg jutra teško ranjen. U grupi koja je stigla kao pojačanje nalazio se i autor ove knjige.
Momčilo Minić, prekaljeni padobranac iz prethodnih borbenih dejstava na nekoliko lokacija na tlu nekadašnje zajedničke nam države, umijećem vrsnog analitičara i naratora postepeno nas uvodi u grotlo Prokletija, Juničke planine, Košara, Morine, k.501, Rasa Košare, Žar kolibe...iako njegova jedinica nije postepeno uvođena u borbu. Već na početku tog njegovog remek dela, može se prepoznati njegova nesvjesna namjera da nikog posebno ne ističe a da se herojstvo prepoznati može.
Dakle, već u tom prvom hitanju u susret neprijatelju, o kome se ne zna ništa ili se zna malo, osim da je brojčano jači, podržan od NATO mašinerije i da je krvoločan, Momčilo skreće našu pažnju na susret sa nekoliko graničara s Košara, koji upitaše padobrance:
-Ko ste vi ljudi?
"Padobranci 63.padbr. Očekivao sam iznenađenje, ali je ono izostalo. U njihovim očima se primećivala ravnodušnost..."
- idete gore?
"Zaklimao sam glavom, a ustvari nisam imao pojma gde idemo"
"Zaklimao sam glavom, a ustvari nisam imao pojma gde idemo..."
(Da ubice Korpusa specijalnih jedinica VJ nisu uoči agresije rasformirali taj sastav bilo bi sve drugčije, moja primedba).
"Šta nas čeka gore, brate..."
-Haha, sranje brate, veliko sranje
"Gledao sam u te golobrade momke, njihova lica koja su pokazivala zrelost, bili su oprezni, i racionalni, U očima im se nije video strah...Bili su prekaljeni borci, iako su tek zakoračili u život"
Ovim epizodnim opisom Minić je oslikao hrabrost i odvažnost graničarsku, a zatim se posvetio opisu borbi, pogibija, ranjavanja...njegovih saboraca.
Način kako oslikava krvavu dramu borbi za Rasa Košare i druge markantne objekte svojstven je samo iskusnim ratnicima i iskrenim ljudima, koji se ne stide svojih ljudskih slabosti, pa i kriza u koje se neminovno upada u ovakvim složenim situacijama. Tim opisom Moca nikako ne umanjuje nadljudske napore svojih saboraca i sebe lično, več naglašava da su sve to ljudi, odlučni, hrabri, nesebični, patriotski opredeljeni, na žrtvovanje spremni, jedinici i borbenoim zadatku posvećeni, saborcu potpuno naklonjueni, ali ipak LJUDI.
Zato jauci koje izazivaju teške rane i pogibije, odumrli dijelovi tijela poslije ko zna koliko dana i noći provedenih u rovovima, u snjegu, mrazu, pod kišom neprijateljskih kuršuma i kontejnerima kasetnih bombi , minobacačkih mina i životinjskih urlika neprijatelja poiprimaju formu mističnosti i nevjerice.
Padobranci su poznati po tome da ne ostavljaju svoje mrtve i ranjene saborce, a u to se uvjerio i onaj (ne)sretni vojnik iz ko zna koje jedinice, čiji plač su padobranci čuli i strašan prizor ugledali "u rovu plače vojnik, koji u naručju drži ranjenog, polumrtvog druga..." Naravno, padobranci pružaju svu pomoć i spas.
Momčilo u svojim opisima ne zaboravlja ni golobrade vojnike inžinjerce, koji pod kišom kuršuma postavljaju minsko polje, a kad njihov poručnik Hrčak biva ranjen, ukazuje mu se pomoć od strane padobranaca a vojnici nastavljaju svoj borbeni zadatak.
Smrt majke jednog od padobranaca, koju NATO zlikovci ubiše na njivi, teško pogađa Momčila koji nema snage da tu vijest prenese svom saborcu, ali kreće s njim put Niša odakle se nakon sahrane vraćaju u Juničku planinu. Usput na kratko svraćaju u Prištinu na vinjak kog nema pa ima, i razgledaju nestvarne slike "gradom šetaju lepe devojke, u minićima i na visokim štiklama, mnoštvo oficira i vojnika, ali i stranih posmatrača šepure se u svojim džipovima.."
Nestvarna slika već poslije nekoliko sati ustupa mjesto prokletijskoj stvarnosti, pogibijama i ranjavanjima, jaucima i prkosnim urlicima.
Kumanovski sporazum i povlačenje VJ s KiM pogađa dušu i srce padobransko i Momčilo to is,kreno i kaže:
"...Kako to da se povlačimo a rat nismo izgubili?"..."Posmatrao sam ljude koji su odlazili. Tužna lica i smrknuti pogledi nedvosmisleno su govorili o jadu i čemeru rata, o neodobravanju postignutog mira...Prisetio sam se poginulih i ranjenih padobranaca. Nisam mogao da shvatim njihove boli i patnje. Da li će oni moći to da shvate na onom svetu? Ne verujem. Pitao sam se šta je sa ljudima koji ostaše invalidi, bez ruku, nogu, očiju..." (Eno ti nekih u Pionirskom parku moj Moco, M.B.)
I na kraju, nakon što su izvršili i zadatak obezbeđenja kasarne u Đakovici u koju se useliše NATO vojnici, padobranci poslednji napustaju KiM. U rejonu Vranjevca-Priština Moca se susreće oči u oči s engleskim Gurku specijalcem, odmjeravaju se, očne zjenice im se šire, prsti su na obaračima, njihove siluete vide se u dubini očiju, a zatim prevladava profesionalni racionalizam, Moca prvi povlači prst s obarača i pozdravom daje do znanja da razumije engleskog specijalca zašto je tu, razumije da je došao da ubija za svoju državu, ali ovog puta će se morati suzdržati. Gurku odgovara takođe racionalno i otpozdravlja srpskom padobrancu.
Moca svoje remek djelo završava džumhurovskim stilom vrhunskog hroničara i naratora, a dalji životni put ga odvodi opet na Zapad, ali u srcu nosi sjećanja i uspomene na pale drugove, na svoju 63.padbr čiju slavu pronosi širom svijeta, nastavljajući da u stilu vrhunskog padobranca izvodi padobranske skokove, osvaja titule i priznanja poput zadnjeg bronzanog u dalekoj Rusiji.i to upravo za ovu knjigu.
Hvala ti Moco za ovo književno i istoriografsko djelo.
Bjelivuk Mile
|
