Čuvar najveće tajne u SFRJ (objekat D-0)

• 2Ovo se svidja korisnicima: McRule, Bobo123
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

izvor - Nezavisne novine


“Kada sam u martu 1979. godine potpisao svecanu obavezu o cuvanju drzavne tajne, nisam ni slutio da ce u dubini sebe vise od 13 godina morati potiskivati najvecu tajnu Jugoslavije. Tajnu koja ce mi sustinski obiljeziti i iz temelja promijeniti zivot.”

Ovim rijecima poceo je svoju pricu Serif Gabovica, penzionisani pukovnik Vojske Federacije BiH, rukovodilac smjene u podzemnom objektu ARK (Atomska Ratna Komanda) nedaleko od Konjica.

Grabovica je, kao tridesetogodisnji perspektivni vojni policajac bivse JNA, 1979. godine prekomandovan u podzemni vojni objekat, kojeg su Titovi partizani u bosanskohercegovackim planinama dubili punih 26 godina.

Vise od 3.000 metara kvadratnih savremenog bunkera duboko u utrobi planine Prenj je u slucaju izbijanja 3. svjetskog rata, nuklaernog prepucavanja istocnog i zapadnog bloka u kojem bi prema mracnim scenarijima Jugoslavija bila kolateralna steta ili neke trece nepodopstine trebao sluziti kao sigurno utociste marsalu i njegovoj sviti.

NI ZENA NIJE ZNALA

“Bunker, hvala bogu, nikad nije posluzio svojoj svrsi mada smo uvijek bili spremni primiti Tita i Vrhovni stab. Trinaest punih godina sam proveo, a da ni supruzi nisam kazao koji objekat obezbjedjujem i sta mi je opis radnog mjesta. Sve sto je znala jeste da radim u Konjicu. Doduse, prijateljima i porodici mozda i nije bilo interesantno cime se bavim, jer nisu ni slutili da, umjesto puske, duzim vojni bunker basnoslovne vrijednosti. Za postojanje i namjenu ovog objekta znalo je samo desetak generala u Jugoslaviji i nas 15 koji smo radili na opsluzivanju bunkera”, kaze Grabovica i tvrdi da nikad nije dosao u iskusenje da nekome oda namjenu objekta u koji su gradjani Jugoslavije odvojili oko 4,5 milijardi americkih dolara.
“Od zavrsetka osmog razreda ponosno sam sluzio u Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Vojska je mene odgojila, napravila od mene covjeka i jednostavno nije postojala ni minimalna mogucnost da izdam i prevarim sistem kojem sam bezgranicno vjerovao”, dodaje Grabovica.

Pred pocetak izbijanja proteklog rata u Bosni i Hercegovini Grabovica je, kako kaze, uvidio da JNA vise nije vojska cijim se idealima divio.
General Milutin Kukanjac, tadasnji komandant 7. armijske oblasti JNA, naredio je u noci izmedju 7. i 8. maja 1992. godine da se unisti objekat ARK.

“Unisti sve sto ne mozes ponijeti”, glasilo je naredjenje koje je trebalo aktivirati 4.500 kilograma trotila koji je vec bio postavljen u bunkeru i koji bi ovo sigurnosno cudo i neimarsko umijece trebalo pretvoriti u obicne rupe u brdu.

“Kao rukovodilac objekta otisao sam na Koran na Pale, uzeo eksploziv i postavio ga na strateske tacke u objektu. Prilikom napada Teritorijalne odbrane na kompletan vojni kompleks u Ljutoj svi clanovi JNA su se sklonili u bunker. Kroz jedan od tajnih izlaza trebali smo se evakuisati i sa okolnih brda aktivirati eksploziv. Prilikom panicnog povlacenja uspio sam pokidati zice kojim je trebao biti aktiviran eksploziv tako da nista nije odletjelo u zrak”, kaze Grabovica isticuci da, osim njemu, u spasavanju objekta velike zasluge pripadaju i Rajku Andricu, radniku na odrzavanju koji je bio potcinjen Grabovici.

“ZIVIO SAM KAO DZEJMS BOND”

Iako izgleda da je demontiranje eksploziva bilo jednostavno Serif tvrdi da i u najvecim spijunskim filmovima nije vidio ono sto je on prozivljavao u aprilu i maju 1992. godine.

“Iako u 13 godina nikad nisam otkrio postojanje objekta, tih mjesec dana sam zivio kao Dzejms Bond. Oficiri s kojima sam radio u ARK-u smatrali su me odanim idealima i komandama JNA. U Konjicu sam vazio za najveceg izdajnika BiH. Ja sam u medjuvremenu tajno dosao u Sarajevo i stavio se na raspolaganje vodecim ljudima Teritorijale odbrane koji su mi savjetovali da im se pridruzim. Kada sam im dao male naznake kakva je vrijednost u mojim rukama, nisu mogli da povjeruju. Ostavili su me u ARK-u i tih mjesec dana igrao sam dvostruku igru koja se zavrsila sretno po sve. Sluzbenici i oficiri iz ARK -a su se evakuisali, objekat je ostao neostecen dok smo Rajko i ja ostali zivi i kada se sve saznalo postali heroji i legende Konjica”, prica Grabovica u kojeg ni nakon rastanka i spasavanja objekta oficiri JNA i nadredjeni nikad nisu posumnjali.

“Vjerovali su mi slijepo i mislim da ih nisam iznevjerio. Nikada ne bih ugrozio nihove zivote. Ali jednostavno, i pored komande nisam mogao unistiti mjesto gdje sam proveo najbolje godine zivota i trud vise generacija unistiti zbog komande suludih glavesina”, kazao je Grabovica.

Kada je poceo rat, Armija Bosne i Hercegovine ga je imenovala za komandanta objekta. Grabovica tvrdi da je nakon spasavanja bunkera od JNA u ratu svakodnevno spasavao objekat od manjih katastrofa.

“Uzas. Svako je htio ovo raskrcmiti. Dodje mi lokalni komandant i kaze hocu Titov sto u svoju kancelariju, neko drugi trazi agregat, i tako u nedogled. Srecom, sve se preguralo i Rajko i ja smo ponosni da smo casno cuvali sto nam je povjereno i predali objekat gradjanima Bosne i Hercegovine”, zavrsava Grabovica.

Bunker ARK

Podzemni bunker ARK , vojnog naziva “D-O” bivsa Jugoslovenska narodna armija (JNA) gradila je od 1953. do 1979. godine. Za izgradnju ovog podzemnog zdanja, koje omogucava da 350 ljudi normalno zivi u utrobi zemlje neograniceno vrijeme, ulozeno je 4,5 milijardi americih dolara. JNA je vise novca dala samo za aerodrom “Zeljava” kod Bihaca, te splitski vojnu luku. Novcem ulozenim u bunker mogao se sagraditi gotovo cijeli koridor 5c, za koji danas BiH nema novca.

Objekat je otporan na nuklearni udar od 25 kilotona. Bomba bacena na Hirosimu imala je snagu od nekoliko kilotona.

Sastoji se od tri dijela. Tri vanjske kuce, koje nalikuju na vece vikendice, samo su kamuflaza za ulaze u tri tunela koji vode u unutrasnji zasticeni dio, koji se sastoji od 12 velikih blokova.

Posebna klima omogucava da temperatura u objektu uvijek iznosi 22 stepena Celzijusa. Bunker ima svoj vodovod, agregat, filtere za zrak, i sve ostalo potrebno za zivot 200 metara ispod zemlje. Radio-relejni centri koji su bili smjesteni na okolnim vrhovima Kiser i Zlatar sluzili su kao veza bunkera sa ostatkom svijeta.

“Pod zemljom se nalazilo tijelo, dok su na okolnim brdima bila osjetila i glava ovog objekta. Nikad, pa ni u ratu komunikacije nisu bile prekinute”, kazao je Grabovica.

Davud Muminovic
Nezavisne novine

*************************************************************

Ja sam o objektu ARK već pisao u temi o podzemnom aerodromu Željava, pa ko želi više detalja može videti u toj temi.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Zanimljivo, voleo bih da vidim to zdanje.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Objekat je sacuvan i u funkciji je trenutno ga koristi Vojska Federacije postoji i videozapis koji sam po zavrsetku rata gledao na televizijo Bosne i Hercegovine koji je bio prvi snimak tog objekta,takodje postoje i slike pa koga interesuje siguran sam da moze pronac slike neznam tacno gdje.Postojanje ovog objekta nije tajna ali je jos nedostupan za obicne smrtnike napravljeno je vise reportaza o njemu od raznih tv kuca da bi se moglo posjetit ovaj objekat potrebna je posebna propusnica vojske federacije,cak su i amerikanci dolazil gledat kad su lovili Sadama Husejna jer je i on imao slican objekat kojeg mu je izgradila JNA po uzoru na ovaj jer je bio odusevljen onim sto je vidio u Konjicu.Kako cujem postoji mogucnost preimenovanja ovog objekta u turisticke jer je njegovo odrzavanje skupo za vojsku a i nesluzi vise nicemu pa ce najvjerovatnije svatko ko pozeli moci otici da vidi i to cudo kada bude otvoren za turiste.

Toliko za sada zao mi je sto vam nemogu ponudit slike ili video ali sam siguran da iste postoje ............pozdrav svima

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Bilo bi interesantno doći nekako do tog snimka, a takođe i nekih fotografija....
A to da se Sadam oduševio objektom nemora nikog ovde da čudi - ko je samo jednom imao prilike da kroči u bar jedan od desetine objekata ovakve i slične namene diljem bivše SFRJ, oduševio bi se i gotovo sam siguran taj doživljaj nikada u svom životu ne bi zaboravio. Ja ovo pričam napamet već iz iskustva.
Pozdrav i za tebe edo.....

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi skinuo fajl:

Ko može da lokalizuje ovaj objekat na Google earthu.
Iz više članaka sam zaključio sam da se ulazi nalaze u objektu kasarne Ljuta, a ne znam gde se i ta nalazi.
Evi i par slika srušenog relejnog centra Borašnica koji je bio u sistemu objekta ARK

mycity.rs/must-login.png

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Arhiva >> "Grad" pod zemljom

"Grad" pod zemljom

Obići objekat "ARK" - Atomsku ratnu komandu, lično i uživo, nešto je sasvim novo i drugačije od svega sa čime se do sada susretala reporterska ekipa "Prve linije". Našu malu novinarsku ekspediciju su, uz nas, sačinjavali i novinari televizije "Hayat", te kolege iz Federalnog ministarstva odbrane koji su također željeli napraviti zabilješku o objektu tajnog naziva "D-0". Šarolika družina je kombijem putovala ka adresi "bez imena", koja se 26 godina gradila i izgradila odmah do prigradskih kuća Konjica, a da za nju niko, baš niko, nije ni znao ni čuo. Kakvim velom tajne je ovaj objekat bio obavijen u prošlom sistemu, govori i podatak da je u toku radova na njemu iskopano preko 20 hiljada kubika materijala, a da niko nije znao šta se događa i gdje je sklonjena tolika zemlja.

Prvi susret sa našim domaćinima je nadomak "ARK-a", mekoliko kilometara od Konjica, a dočekuje nas kapetan Mesud Šadinlija iz 1. Korpusa Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i upravnik Objekta narednika Dževad Faladžić. Po izlasku iz kombija zbor ekipe je, vojnički, u "vrstu", slijedi prozivka imenom i prezimenom, da se ne bi prošvercao kakav nenajavljeni "ilegalac". Priče koje smo čuli prije našeg polaska na zadatak, te savjeti starijih kolega koje su već posjetile ovaj objekat, "slike" stvorene u glavi, o svemu što nas očekuje, doveli su do toga da živci i bez našeg htijenja budu razigrani i napeti kao strune.
Vanjski izgled objekta u koji ulazimo ne obećava mnogo jer se nerazlikuje od izgleda prosječne bosanska kuće. kakve srećemo širom naše zemlje. Ali, samo na prvi pogled. Upravo ta zgradica kamuflaža je ulaz u tajni objekat bivše JNA koji je i predmet našeg posjete. Lukavo nema šta. Prvo, pravo iznenađenje čeka nas već na ulazu. Prolazimo kroz jedna, druga i treća pancirna vrata, zastrašujuće težine i debljine, kakva smo viđali samo u sefovima banaka... Ove metalne barikade nisu slučajno na ulazu, čelična vrata sa međuprostorima koji ih dijele imaju posebnu ulogu zračnih pretkomora za amortiziranje vanjskih udara. Posebno je zanimljiva priča narednika Dževada Faldžića i njegovog kolege Ćamila Omerovića, naših vodiča, koji nas kako na ulazu u "ARK", tako i tokom njegovog obilaska "snabdijevaju" pikanterijama bez kojih bi novinarska bilježnica, i pored viđenog, ostala prazna.



Labirint


Trostruka vrata se za nama nečujno zatvaraju i već smo u "zaštićenom dijelu" koji se prostire na 6.584 kvadratnih metara. Temperatura u objektu je vrlo prijatna i kreće se oko 21 stepen celzijusa uz konstantnu vlažnost od 65 - 71 promil, sve to naravno, kontrolirano i dozirano pomoću moćnih klima uređaja. Prve impresije, su dosta upečatljive, jer do tada nismo vidjeli ništa slično. Sve nam je nalik na komplicirani labirint. Hodnici su povezani, ali za laike je svaki isti, te je pravac kretanja nepoznanica za sve one koji nisu u "ARK-u" boravili duže vremena. Na plafonu su razapeti kablovi i žice raznih namjena i profila, a provedene su u sve sobe, čak i toalete. Najviše podsjećaju na žičanu paukovu mrežu.
Dok prolazimo prostranim, nepreglednim podzemnim hodnikom, na čeličnim vratima su još uvijek vidljivi jarko crveni pečati sa oznakama JNA, to su bile sobe u kojima su bili smješteni ratni planovi sa kartama i mapama za borbena dejstva za cijelu SFRJ. Tu su bile smještene najveće vojne tajne, koje su sistemski uništene paljenjem koje je trajalo puni mjesec dana.
Prva prostorija, je prostrana i svijetla sa pratećim uređajima na zidovima. Znači, u Glavnom operativnom centru smo, odnosno, komandnom mjestu tadašnjeg Štaba JNA. Dominiraju sredstva veze, velika telefonska centrala, pomoću koje se moglo stupiti u kontakt sa bilo kojoj jedinicom JNA lociranom na terenu. Namjena OC-a, bila je da primi i zaštiti najviše oficire, te im omogući uspješno rukovođenje i komandovanje Oružanim snagama, kako u ratu, tako i u drugim kriznim situacijama poput nuklearnog, biološkog, artiljerijskog ili nekog drugog napada.



Dvadeset dva zasebna sistema


Dok se krećemo hodnicima osvjetljenim neonima, saznajemo da je objekat građen 26 godina, od marta 1953. do 1. septembra 1979. godine, kada je djelomično završen i počeo sa radom. Pretpostavke su da vrijednost Atomske ratne komande sa pratećim sadržajem iznosi oko 4 milijarde i 600 miliona dolara ( 4 600 000 000 $ ).
Tako je, naime sredstava utrošeno u izgradnju i opremanje, što ga je svrstalo na treće mjesto najvećih investicija u bivšoj Jugoslaviji, odmah iza aerodroma "Željava" kod Bihaća, i luke "Lora" u Splitu. Sastoji se iz tri dijela: nadzemnog, podzemnog neštićenog i podezemnog štićenog. Kad nam je saopćeno da se nalazimo na 250 metara pod zemljom i pored poznatog novinarskog "garda", prisutnim se oteo uzdah i podpitanje, da li je u objektu moguć nestanak kisika i ostalih energenata neophodnih za život. Informacija koju smo dobili, umirila nas je, "ARK" posjeduje 21 zasebni sistem koji mu omogućava da "živi": veza, transformatori, agregati, klima uređaji, rezervoari, cisterne za gorivo, prečišćavanje otpadnih voda, zagrijavanje, sanitet, kuhinja...
Svi sitemi imaju rezervnu varijantu, odnosno, rađeni su sa svojim "blizancima", te nema bojazni od prestanka rada, tim više, što su za najznačajnija postrojeja bili uskladišteni i rezervni dijelovi Što se tiče kisika, nema nikakvih problema, jer su uređaji koncipirani tako da funkcionišu bez dotura zraka iz atmosfere - sami ga proizvode i obnavljaju.



Predsjednički blok


Objekat je prvenstveno namjenjen zaštiti od nuklearnog rata, te može da izdrži nuklearni udar od 30 kilotona bez ikakvih posljedica po lica koja borave u njemu. Maksimalno smještajni kapacitet je 350 ljudi koji istovremeno imaju uvjete za nesmetan život i rad, a bez kontakta sa površinom i najmanje štednje u bilo kojem segmentu mogu živjeti 14 dana. Naredni rejon za obilazak je i novinarima, naročito civilnim, najatraktivniji - Predsjednički blok. Namjenjen za smještaj porodice Broz i potpuno netaknut već duži niz godina. Naša mala ekspedicija je ubrzala korake sa nestrpljenjem iščekujući šta će vidjeti u toj eminentnoj rezidenciji pod zemljom. Ulazimo u objekat u objektu, dodatno zaštićen i uređen na 170 metara pod zemljom. Tapete na zidovima, etisoni i prateća oprema, slikovito nam govore da se nalazimo u prvoj klasi objekta "ARK". Obilazimo sale za sastanke, spavaću sobu sa bračnim krevetom na kojem su još uvijek najloni, tevrlo moderno kupatilo i radu sobu. U sanitarnom bloku, zatičemo sve na svom mjestu, ubruse za ruke i toaletni sapun su još uvijek iz sedamdeset i neke. Potom slijedi niz indentičnih soba, opremljenih krevetom, radnim stolom i sredstvima veze. Rezervisane su bile za ličnu predsjednikovu pratnju. Kuhinja i sanitet su posebno poglavlje. Kuharima je na usluzi bila najsavremenija aparatura, te srebreni pribor za jelo, dok se sanitarni blok bolnica u malom, sa operacionom salom i rendgen amaratima koji su obezbjeđivali i najteže ljekarske intervencije.
Nešto skromniji dezen tapeta i etisona, znak su nam da smo izašli iz objekta u objektu, te obilazimo centar veze, rezervoare za vodu kapaciteta 170 kubičnih metara i dolazimo do energetskog srca "ARK-e", transformatora za proizvodnju električne energije. Iako je "ARK" neuništiv spolja, njegov tadašnji korisnici su ga pokušali uništiti iznutra, upravo u energetskom dijelu koji je i najosjetljiviji. Pripadnici tadašnje JNA, dobro su znali kakav je značaj ovog objekta, te ga ni po koju cijenu nisu htjeli ostaviti u rukama Armije BiH. Uništenje je planirano sa četri i pol tone razornog trotila, koji se trebao aktivirati pozivanjem određenog telefonskog broja sa pratećih objekata. Zahvaljujući ljudima koji su Bosnu i Hercegovinu nosili u srcu, a prije svih penzioniranom pukovniku Vojske Federacije BiH Šerifu Grabovici, to se nije desilo. Pripadnici Armije BiH 11. maja 1992. godine objekat preuzimaju od pripadnika JNA i sačuvaju ga do danas sa kompletnim inventarom kakav je bio po njegovom puštanju u rad.



Posjete mnogobrojnih delegacija


Tri izlaza iz ovog objekta predviđena su za slučaj nužde. Mi smo se, ipak , po završetku našeg obilaska uputili ka glavnom izalazu, prepuni različitih dojmova.
Brojne delegacije koje dolaze u posjetu odaju priznanje pripadnicima Vojske Federacije BiH za njhov doprinos u održavanju ovog objekta. Dolazili su mnogi, svi oduševljeni viđenim. Nitko ne ostaje ravnodušan.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

zasto je tito gradio objekte tajnog zančaja samo u bosni zšto nije i u nekim drugi krajevima bivše SFRJ ?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Zbog doktrine opstenarodne odbrane... Pri napadu, procena je da bi se periferni delovi zemlje iliti domovine okupirali, dok bi BiH predstavljala jezgro slobodne teritorije.... sa ratnom industrijom ... itsl. Tako nekako

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

MAKEDONAC ::zasto je tito gradio objekte tajnog zančaja samo u bosni zšto nije i u nekim drugi krajevima bivše SFRJ ?

Prvo zbog idealne konfiguracije terena, drugo zbog centralnog položaja te republike u SFRJ (dakle u dubini teritorije) i treće zbog postojanja sve tri nacije i dobrih međuljudskih odnosa koji su nažalost na kraju eskalirali u najkrvaviji sukob.

A ako misliš da i u makedoniji nije bilo ovih objekata varaš se - da ne ponavljam slike pogledaj temu -

http://www.mycity.rs/Vojno-tehnicka-dostignuca/Voj.....rth_4.html

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@rade012
Tada se baratalo terminom "privremeno zaposednuta teritorija"
Komunisti nisu priznavali okupaciju.