offline
- Pridružio: 19 Avg 2014
- Poruke: 11
- Gde živiš: Ankaran
|
Napisano: 28 Avg 2014 15:00
Austrougarske podmornice
Do početka I SR
U rat A-U mornarica je ušla sa svega šest podmornica. Te podmornice su bile male ,sposobne izvršavati torpedne napade u blizini domaće obale, rat protiv pomorskog saobračaja na Mediteranu je ostao rezervisan za njemačke podmornice.
Austrijci nisu žurili sa uvođenjem podmornica u mornaricu. U početku su se zadovoljili posmatranjem razvoja u drugim državama, što pomalo iznenađuje kada je poznato da je glavno oružje podmornice torpedo izum kapetana fregate Luppisa 1864g, a proizvodnja je počela u Rijeci u Whitehead-ovoj tvornici.
Početak 20.vijeka KuK marine je dočekala bez podmornica . Prve korake je načinio glavni mornarički inžinjer Popper stvarajuči preduslove za proizvodnju podmornica. On je i predlagao projekat male podmornice od 150t deplasmana komandi mornarice 17.januara 1905g.
Prjedlog nije prihvaćen, ali što je bilo bitno, led je probijen i samo par dana kasnije raspisan je tender, s ciljem dobijanja više ponuda, na osnovu kojih bi se odabrala najbolja. Pristiglo je dosta ponuda, najpogodnije su bile ponude iz Amerike od strane Lake-a i Holland-a. To su bile jednotrupne podmornice podmornice sa kojima su Amerikanci postigli izvjestan uspjeh na izvoznom planu. Licenca za proizvodnju podmornica Holland u Austriji je prihvaćena od Whitehead-a 1906g. Njemačka koja je upravo počela proizvodnju podmornica je takođe izbila na sam vrh izbora.
Tako su se u najužem izboru našle američka firme Lake, njemačka Germania –Werft i austrijska Whitehead. Mornarica je imala težak zadatak izbora između ova tri dizajna, tako da je pala odluka da se od svake ove ponude izrade po dvije podmornice koje će u praksi potvrditi koji je dizajn najbolji, a time je izbjegnuta pogreška da se odabere lošiji dizajn, a bolji ostave sa strane.
U 1 i U2
Lake-ove podmornice su izgrađene u Pulskom brodogradilištu, oprema i motori su dopremljeni iz USA. Performance obećane od Lake Company, nisu baš postignute na ovim podmornicama, tako da su se testovi zavukli i oba broda I i II ( u početku su podmornice imale oznake rimskim brojevima , ali je ubrzo kasnije to promjenjeno , pa su označavane arapskim brojevima, naravno imena nisu imale)su kasnije ušla u službu nego njihova konkurencija.
Podmornica je imala par Lake-ovih inovacija. Ispod pramca je imala ronilačku komoru, koja je služila za izlaz ronioca iz podmornice, kada je bila pod vodom. Te komore su prilikom testiranja izdržljivosti podmornice pod vodom poslužile, da se test ne bi prekidao, a bilo je vrjeme ručka, za dotur hrane posadi. Inače ova komora je mogla poslužiti i za spašavanje posade.
Drugi izum se odnosio na kotače, koji su ugrađeni na podmornici, a trebali su služiti za njeno kretanje po dnu. Koliko mi je poznato jednom su isprobani, pa je po toj probi taj način koriščenja zabranjen.
Na podmornicu su ugrađena dva pitch propelera, koja su pogonjena benzinskim motorom, a u podvodnoj vožnji elektromotorima.
Već sam oblik podmornice koja je jednotrupa, uskog nadvođa (u površinskoj vožnji) je nakazivao da će imati slaba pomoračka svojstva u površinskoj vožnji. Nasuprot tome imala je odlična svojstva u podvodnoj vožnji i bila je lako upravljiva.
Kod ove podmornice je postojao još jedan problem, balastni tankovi su smješteni visoko, tako da su se za zaronjavanje morale upotrjebiti pumpe, što je samo vrijeme zaronjavanja produžilo na jedan minimum od 9 minuta. Radi povečanja stabiliteta bila je neophodna teška fiksna kobilica.
Karakteristike podmornice:
Dužina: 30,48m (posle prenove 30,76 m)
Širina: 3,62 m
Gaz: 3,85m
Deplasman: 223/277,5 T
Mašine: 2 benzinska motora 720ks (1915 zamjenjena sa 2 dizelska Leobersdorf motora), a za podvordu vožnju dva elektromotora snage 100 Ks.
Brzina: nadvodna /podvodna: 10,3/6 čv
Autonomija: površinska sa 6čv, 950 milja, a podvodna sa 5čv, 15milja.
Max.dubina: 40 m
Naoružanje: 3 torpedne cijevi, 2 na pramcu i 1 na krmi od 45cm, bojevi komplet torpeda 5 kom.
1x mitraljez,
Posada : 3 oficira i 14 mornara
U servis su ušle prvom polovinom 1911g. Obadvije su pretrpjele rekonstrukciju 1914/15, kada im su im benzinski motori zamijenjeni sa dizelima, ugrađeni su bolji periskopi i promijenjen pramac.
Uglavnom ova klasa je služila za školske potrebe, patroliranje ispred Trsta i Pule, i slične zadatke, što će biti predmet drugog topica.
Poznat je incident 1917g, kada je U 1 pod zapovjedništvom poručnika Hornyak-a izronila iznenada u blizini plaže rezervisane za gospođe, što je izazvalo veliki skandal i sljedila su protestna pisma admiralu Koudelki koji je bio komandant Trsta.
Dopuna: 28 Avg 2014 15:14
U3 i U4
Obe podmornice su kao dio prihvačenog plana izgrađene u Njemačkoj u brodogradilištu Germaniawerft Kiel sa brojem 135 i 136. 29.augusta U 4 je kao prva podmornica A-U mornarice ušla u njen sastav, a ubrzo joj slijedila i U 3. Obe su završene u Kiel-u i dotegljene do Pule početkom 1909 godine.
To su bile dvotrupe podmornice sa vanjskim balastnim tankovima. Kao podmornice dvostrukog trupa trebale su imati bolja maritimna svojstva , a građene su za otvoreno more, međutim nisu se baš isticale po dobrim manevarskim osobinama i dobrom stabilitetu. Za zaronjavanje sa svim pripremama je bilo potrebno vrijeme od 6.30 minuta. Kortingove kerozinske (petroleum)mašine su bile bezbednije što se tiče požara, ali su strašno dimile, tako da se je trag dima bio daleko uočljiv u površinskoj vožnji. Svi testovi su pokazali neadekvatnost i nepouzdanost pogona, tako da su kvarovi bili konstanta. Problematični su bili i italijanski periskopi, koji su 1913 zamjenjeni Zeiss –ovim.
Podmornica je imala i slabe ronilačke kvalitete pa su hidroplani pretrpjeli dosta modifikacija u prvoj godini službe u KuK Marine.
Karakteristike podmornice:
Dužina: 43,20m
Širina: 3,75m
Gaz: 2.90m
Deplasman:240/300T
Mašin: 2x Korting kerozinski dvotaktni motor 300KS, a za podvodnu vožnju 2 elektromotora po 160KS
Brzina: površinska 12čv, a podvodna 8,5čv
Doplov: sa 8 čv, 1200milja, a u podvonoj vožnji sa 3čv, 40milja, a sa 8čv, 20 milja.
Naoružanje: 2x45 cm torpene cijevi, BK 3 torpeda.(za vrjeme rata su dobili i 3.7 cm palubni top)
Bez obzira na sve poteškoće podmornice su početkom rata bile dvije od četiri operativne podmornice .
Dopuna: 28 Avg 2014 15:17
U5 i U6
Zadnji par podmornica, građen je po Holland-ovom dizajnu u Austrian Whitehead u Rijeci.
Hollandove podmornice su imale ispiljen oblik, koji se ne bi posramile ni moderne podmornice. Nažalost oblik koji je bio hidrodinamičan i idealan za podvodnu plovidbu, sa svojom uskom palubom, nikako nije zadovoljavao zahtjeve površinske plovidbe. Obe su porinute sa navoza 1909 i sredinom 1910 ušle u sastav mornarice.
Teškoće i ponavljajući se kvarovi prisilili su mornaricu da ih vrati u brodogradilište nakon samo par mjeseci. Podmornice su prepravljene dosta sporo, taj popravak- prepravak je trajao skoro godinu dana. Brodogradilište je nedostatke uočilo i odklonilo , a to je rezultiralo u novoj podmornici S.S.3.
Ova je podmornica građena u privatnom angažmanu i kada je završena Whitehead ju je ponudio mornarici, za cijenu istu koju su platili za svaku od prethodne dvije. Mornarica je ponudu odbila, nije prihvatila ni ponudu po više nego polovičnoj cijeni. Podmornicu su tek posle početka rata, uključili u sastav mornarice, prvo kao U7 a kasnije kao U12.
Karakteristike podmornice
Dužina :32,09m
Širina: 4,23m
Gaz: 3,9m
Deplasma 240/273T
Motori: 2x benzinski mot. 500ks, za podvodnu vožnju 2X elekt. Motor 330ks.
Brzina: na površini 10,75čv, pod vodom 8,5čv
Doplov : sa 8,5čv, 800milja, pod vodom sa 6 čv, 48 milja.
Naoružanje: 2x torpedne cijevi 45 cm, kasnije su dobile palubne topove 3,7cm, U5 čak 7.7cm.
Posada 4 oficira i 15 mornara.
Dopuna: 28 Avg 2014 15:19
Januara 1910g, komisija na čelu sa admiralom Ziegler-om, proučila je rezultate testiranja U3, 4, 5 i U6, Lake-ove još nisu ušle u sastav. Jezičak se nagnuo na njemačke podmornice, ali problem koji je ostajao bio je dijelovanje na otvorenom moru. Sve izgrađene podmornice su mogle djelovati samo u funkciji zaštite obala i luka. Za podmornički rat na otvorenom moru bile su potrebne veće podmornice deplasmana ne manjeg od 500t, sa površininskom brzinom 16čv, podvodnom 12 čv . trebale bi imati dizel pogon i jače naoružanje.
Na novi tender, je donio ponude dva brodogradilišta, Whiteheadovog, koje je ponudilo podmornicu od 510t i Germania-Werf-a , sa ponudom podmornice od 580t. Nijemci su ponudili napredniju tehnologiju, a i bili su jeftiniji, tako da je 27.januara 1913 prihvačena njihova ponuda. Naručeno je pet brodova U7 do U11.
Prva je poožena na prelazu 1913 na 1914 godinu. U izgradnju je uloženo kako njemačko tako i znanje stručnjaka iz A-U monarhije koji su prihvatali materjale, dijelove mašinerije… ta saradnja je rezultirala podmornicom odličnih performansi i jakog naoružanja, pet torpednih cijevi i top dizajniran za podmornice /cm/d23 Škoda.
No ni to nije zadovoljilo zadovoljilo apetite mornarice koja je željel a oceansku podmornicu .Po projektu FIAT Laureti brodogradilište u Cantiere Navale Triestino u Molfalconu, se je približilo ovoj želji sa ponudom podmornice od 700t. Obečanje za početak gradnje prve podmornice je datumsko sjelo na juni 1914g. Rat je prekinuo ove pregovore.
One koje su se gradile u Kiel-u , Nijemci su ubrzo po početku rata preuzeli u njemačku mornaricu kao U66 do U70. Ove podmornice su se kasnije u ratu odlično iskazale.
Dopuna: 29 Avg 2014 18:52
Logistika
Kad su pristigle prve podmornice njihova bojeva spremnost je u mnogome zavisila o njihovoj pozadinskoj podršci i servisu. Tako se 24.januaru 1909g formira Podmornička stanica Pula (U-Station Pula)kao podrška podmornicama. Stanici je dodeljen hulk Don Juan d'Austria, SM Pelikan kao mobilna baza i SM Gigant, pomočni tegljač od 264T.
Linienschiffsleutnaut Erich Heyssler je postavljen za komandanta stanice. Njemu nisu bili podčinjeni samo mornari stanice, već je bio direktno nadređeni komandantima podmornica i njihovim posadama. On je bio odgovoran za vježbe, testiranje novih podmornica, zadužen za njihovu potpunu borbenu spremnost, dok je u isto vrijeme od nadređenih doživljavao omalovažavanje i ignorantski odnos.
Podmornice su bile izvor nepresušnih problema, uvijek je bilo ponešto za popravku. Popravke su se vukle , ne samo radi složenih poslova več su se i tehnologije usvajale i učile tako reći u pokretu. Pored kvarova desilo se i nekoliko nezgoda do početka rata. (sudari, nasukanja, jedna eksplozija u akumulatorskom prostoru..)
Mnogi testovi i duža krstarenja su pokazala da se podmornice mogu koristiti kao oružje ako bi to nužnost zahtjevala. Posade su doživljavale službu na podmornici kao rizičnu i vrlo iscrpljujuću. Podmornice Lake-ovog i Holland-ovog su bile naročito problematične zbog benzinskih motora, posle kračeg vremena atmosfera u podmornici je bila zasićena benzinskim parama, koje su osim rizika od trovanja nosile i rizik od eksplozije.
Pored svih ovih nevolja posade podmornica su radije ostajale na svojim plovilima, nego da se premjeste natrag na uobičajene dužnosti na brodovima. Podmornička služba je počela dobijati reputaciju kao elitna služba.
Posade su morale biti psihički i fizički potpuno zdrave, inteligentne i dobro uvježbane da zadovolje izazove i opasnosti koje je sa sobom nosila služba na podmornici. Preduslov je bila i dobra tehnička edukacija. Kako su posade bile sastavljene od najboljih ljudi, koji su kao posada bili dobro uvježbani, odlazak svakog pojedinca je predstavljao problem, pa se radi toga formiraju kompletne rezervne posade za svaku podmornicu.
Podmornički kursevi su uglavnom bazirali na direktnim iskustvima sa opremom i tehnikom. Privremene smjernice u vezi obuke na podmornicama su donesene 1912g. Polako se izgrađivala i podmornička taktika, kako pojedinačne podmornice tako i napada u sastavu.(suradnje dvije podmornice u napadu povečavalo je mogućnost uspjeha)
Heysser, je tvrdo radio na priznavanju podmorničke službe i benificija podmorničara, što je izazvalo negativnu reakciju njegovih predpostavljenih, ako se tome doda njegov kriticizam i preporuke,poslje vježbi sa flotom, koje su čisto pokazivale kako mornarička komanda ne shvata podmorničku borbu, jasno je zašto je smjenjen. Zamjenio ga je Linienshiffsleutnant von Thierry 1.februara 1912g.
Izbijanjem prvog svjetskog rata , jedna od prvih akcija admirala Hausa je bila da pozove komandanta Podmorničke stanice i odmah odobri kupovinu S.S.3, koja je čekala kupca u brodogradilištu u Rijeci.
Thierry u međuvremenu unaprjeđen u korvettenkapitan-a je mogao raportirati Hausu, da su U3,4,5i 6 spremne za borbu, a U1 i 2 če biti operativne kada im se zamijene benzinski motori.
Thierry je odmah poslao rezervnu posadu sa tegljačem Gigantom u Rijeku, sa zdatkom da se S.S.3 dovuče u Pulu.
Tako je i S.S.3 ušla u sastav podmornica, prvo pod brojem 7 kao što se vidi dolje na sliki u Brionima, a kasnije je dobila broj 12,
Neču se baviti samim podmorničkim ratom, to če biti tema nekog drugog topica, ovde samo da napomenem da je postojalo razmimoilaženje u mišljenjima oko upotrebe podmornica. Dok je Thierry ispravno zaključio da ih treba prebazirati u Kotor, radi blokade Crnogorskih luka, admiral Haus je naredio njihovo premiještanje na Brione, kao zaštitu ratne luke Pule.
nastavlja se-
Dopuna: 30 Avg 2014 8:33
U 14
Sledeća podmornica koja je ušla u sastav bila je ex francuska podmornica Curie, koja je potopljena pri pokušaju da uđe u Pulu.
Podmornicu je krstarica Jules Michelet doteglila sjeverno od Palagruže, radi štednje goriva i odatle je Curie nastavio put prema Puli. Pred Pulom se zadržala 18 i 19. Decembra, 1914, proučavajući razmjere da bi se sledeči dan odlučila za proboj na sidrište. Komandant O'Byrne je oko podne na dubini 60 ft okrenuo kurs prema ulazu. Uskoro je posada čula struganje lanaca i mreža. Podmornica je izašla na periskopsku dubinu i tada se uplela i u drugu mrežu.
O'Byrne je pokušao sve moguće manevre, od naprijed svom snagom, krmom svom snagom, nagle promijene dubine, ali ništa nije urodilo plodom, situacija se samo pogoršala jer su se čelična užeta ovila oko propelera, oba električna motora su stala, a vazduh u podmornici je postao zagušljiv, tako da je njihova maskota , mali pas, kolapsirao i poginuo. Oko 1630 pramac podmornice je zaronio i ona je dobila pramčani trim od 30 stepeni. Kiselina je iscurila u kaljuže i u dodiru sa morskom vodom stvarala hlorin. Sada više ništa nije ostalo nego napustiti podmornicu.
Svo ovo komešanje ispod vode nije ostalo neprimjećeno , Obalne baterije su opazile turbulence u vodi i uzbunile SMS Satellit, koji je sa tri torpiljarke i dva pomočna naoružana čamca sačekao Curie koja je u 1700 probila provršinu. Na podmornicu su združno otvorili vatru i brodovi i obalne baterije.
Komandant podmornice je naredio da se otvore glavni ventili i napuštanje podmornice. Austrijci su odmah čim su vidjeli da posada napušta podmornicu prekinuli paljbu, ali zadnji hitac je pogodio komandni toranj i ona je potonula. Posada je odvedena u zarobljeništvo.
Podmornica nije dugo ostala pod morem. Kako je KuK Marini krvavo trebala svaka podmornica odmah je počela akcija vađenja podmornice. Akcija je počela 21.decembra, a podmornica je bila izvađena 02.februara 1915g.
Curie je pripadala Brumaire klasi podmornica. Podmornica je imala dvostruki trup .
Karakteristike:
Dužina: 52,10m
Širina: 5,41m
Gaz :3,10m
Deplasman 397/551T
Pogon: 2x dizel MAN 840ks, za podvodnu vožnju 2x elektromotor 660ks.
Brzina :13čv, u podvodnoj vožnji 8.8čv
Doplov :1.700 milja sa 10čv, u podvodnij vožnji 84 milje sa 5čv.
Max dubina ronjenja: 40m
Naoružanje : torpedna cijev 1x 17.7in na pramcu i sa jednim torpedom u cijevi i jednim rezervnim, 6 vanjskih torpeda, od toga 4 x sistem Drzewiecki, i dva u okvirima pored komandnog tornja.
U A-U mornaricu je kao U 14 ušla 1.juna . 1915g. Na podmornicu je montiran top 4,7mm. Silueta podmornice je ostala ista.
Oštečena je u napadu dubinskim bombama u februaru 1916, oštečena su vanjska torpeda, oba tanka goriva su puštala …
Na remontu se zadražala do novembra mijeseca 1916g. To nije bio samo remont nego i modernizacija. Dobila je komandni torenj u njemačkom stilu, motori postavljeni posle vađenja 1915g od 480ks su zamijenjeni sa motorima od 840ks. Tankovi goriva su povečani za četiri puta, tako da je doplov u površinskoj vožnji sada iznosio 6.500 milja. Na insistiranje komandanta legendarnog Von Trappa montiran je na podmornicu veči top, njemački 8.8cm.(prije je bio montiran 4,7cm).
Dopuna: 31 Avg 2014 9:07
U-10 klasa ( njemačke obalne podmornice tipa UB-I)
Dolazak ovih podmornica soupada sa pojavom Kaiserliche Kriegsmarine na Jadranu, odnosno i šire na Sredozemlju. Nijemci su bili zaokupljeni Anglo-Francuskom pomorskom aktivnošču oko Dardanela. Kaoko su bili u nemogućnosti da intervenišu, pritiskali su na Austrijce da oni pošalju podmornice u Dardanele, što je bio apsurd, znajuči kakovo je bilo stanje podmornica, a i bile su zaokupljene na Jadranskom ratištu, pogotovu kad asu od septembra U 3 i U4, a od oktobra U5 i U6 upučeni u Kotor.
Tako su Nijemci bili prisiljeni sami rješavati situaciju oko Dardanela i oko pomoći Turskoj. Za početak je odlučeno da se pošalju vozom UB3,UB7 i UB8, a U21 je upučena preko Gibraltara.
Sve to ima veze i sa Austrijskim podmornicama klase U 10. Transportom ove prve tri podmornicevozom u Pulu, probijen je led i za početak je admiral von Tirpitz odlučio ( na zahtjeve Austrijaca za kompenzaciju pet podmornica, koje su za njih građene, a preuzela ih je njemačka mornarica) da se UB1 i UB15 pošalju u Pulu, zajedno sa njemačkim posadama koje su trebali uvježbati austrijske kolege. Podmornice su rastavljene na tri djela ukrcane na voz, u kompoziciji su bili i putnički vagoni sa posadom i poslani put Pule.
Pored ovih su poslane i UC 14 i UC15, podmornice minopolagači, predviđene da operišu oko Malte i u Turskim vodama. One su isto dobile austrijske brojeve U 18 i U 19.
Ove prve pomenute da ih ne ostavimo bez objašnjenja UB3 ,7 i 8 su sa posadama stigle u Pulu, tamo su satavljene , dobile su austrijske brojeve U7, U8 i U 9, otegljene do Otranta u maju 1915, a odatle su nastavile za Tursku, tamo su dvije sretno stigle a UB3(U9) je nestala na putu .
One su predstavljale okosnicu Flotile Konstantinopol, koja je formirana 1.jula 1915g, a u septembru je formirana U-Halbflotille Pola. Uprkos imenu uglavnom je djelovala iz Boke Kotorske.
Da se vratim na austrijske podmornice, prve su bile UB1 i UB 15, porinute u Kielu, kasnije rastavljene u tri sekcije i poslane u Pulu, zajedno sa posadama. U Puli bi se sekcije pontonskom dizalicom dizale na plutajuči dok i tu pomoču specijalnih konektora spajale.
Ove prve dvije su ušle u servis u junu i julu 1915g ,pod brojevima U10 i U11da bi im ubrzo u septembru slijedile U15, U16 i U17, koje su naručene u aprilu direktno za Austriju i nisu ni sastavljane prije dolaska u Pulu,
Ove podmornice B I tipa su poznate i pod nazivom Ocarina.proizvodnja jedne je trajala cca 5 mijeseci, a velika prednost je bila mogučnost transporta željeznicom. Po drugoj strani podmornice su bile daleko od perfekcije, Maksimalna brzina na površini je bila premala, između 6,47 i 7,54čv, da bi pod vodom pala na 5,5-6,2čv. Imale su samo jedan dizel motor,, što je u slučaju kvara značilo gubitak podmonrice, naravno ako nije bila u blizini luke da se dovuće akumulatorima.Nisu imali unutrašnje vodonepropusten pregrade, a naoružanje je bilo samo dva torpeda i mitraljez.
Veličina je uvjetovala i mogučnost korištenja na teškom moru, kao i smanjivala vrijeme koje je podmornica mogla izdržati pod vodom.
Zbog svega gore pomenutog nisu bile popularne kod Austrijskih posada.
Karakteristike podmornica:
Iako su sve bile iste klase, u detaljima su se razlikovale, uglavnom u komandnom tornju.
Dužina: 27,88m
Širina:3.51m
Deplasman: 127,5/142,5T
Pogon: 1x dizel motor od 60ks, a pod vodom elektromotor 120ks
Brzina: 6,5/5,5čv
Doplov: sa 5čv,1500milja, a podvodni sa 4čv,45milja
Naoružanje 2xtorpedne cijevi 45cm(2 torpeda)
1x37mm, kasnije zamjenjeni 1917 sa 47mm, jedino U11 je imala top 66mm, prvotno predviđen za montažu na U14, ali pošto je U14 dobila na inzistiranja von Trappa 88mm, taj je pripao njoj.
Posada: 17
Nastavlja se
Dopuna: 31 Avg 2014 21:58
U 27 klasa podmornica (U28-U32 ,U40 i U41)
Mada bi se po brojevima prvo morale obrađivati podmornice tipa U20 ili kako su se još zvale Havmanden klasa, po klasi koja se za dansku mornaricu gradila u riječkom Whiteheadu (3kom).
Ove podmornice su građene po istim planovima. Whitehead po odredbama licenčne pogodbe sa američkim Hollandom te podmornice nije mogao graditi za Austrijce. Komandant podmorničke stanice je razrješio ovu situaciju tako da je zaplijenio sve crteže i planove u ime KuK Marine.
Planovi su dati Ungarische Unterseebootbau AG (UBAG, Rijeka). Mornarica je 27.marta 1915g. naručila četiri ove podmornice U20-23, od prvo predviđenih 10, po intervenciji Admirala Hausa.
Kako je vladalo rivalstvo između Mađarskih i Austrijskih firmi, odlučeno je da se dvije podmornice grade u Puli(U20 i U23), a druge dvije u UBAG-u u Rijeci. Snabdjevači brodgradilišta su bili 2/3 mađarska preduzeća, a 1/3 austrijska. Zbog pomankanja kvalitenih materjala, slabog snabdjevanja, koriščenja ratnih zarobljenika u proizvodnji i sabotaža, radovi su sporo napredovali.
Njih če ulaskom u flotu preteći podmornice klase U27. Kada su u augustu 1915 izgubili dvije stare podmornice, Austrijanci su se opet obratili na Nijemce, zatraživši od njih dvije poboljšane podmornice klase BII. Nijemci im nisu mogli ustupiti ni jedne podmornice, ali je AG Weser sklopio ugovor sa austrijskim Cantieri Navale Triestino (CNT), za izgradnju šest podmornica po licenci, koje bi trebale biti gotove sredinom naredne godine, znači sredinom.
Opet su se umiješali Mađari koji su htjeli svoj dio kolača, zatraživši da se posao podjeli. Problem je bio da su bili bez iskustva, a i nisu imali dostupa do visoko kvalitetnih materjala, koriščenih u austrijskim brodogradilištima, tako je njihova izgradnja davala slabije rezultate, a i bili su osjetno sporiji. Posle serije konflikta i pogađanja, odlučeno je da se četiri podmornice grade u Hungarian Ganz-Danubius Group(U29-32) i dvije u CNT-u, Pula,.(U27-2
Kasnije još su dvije U40 i U41 naručene u januaru i augustu 1916g u CNT-u,Pula.
Prvih šest je ušlo u servis od januara do juna 1917g, a poslednje dvije u augustu 1917 i u februaru 1918g. (U41).
Ta je klasa brodova bila najmasovnija klasa u austrijskoj mornarici, iako se istini na volj unije mogal pohvaliti ratnim uspjesima.
Podmornice ove klase su bile obalne podmornice , jednotrupne sa bočnim tankovima, imale su dvije dizel mašine i dva elektromotora, sa dva propelera, što je umnogome povečavalo njenu sigurnost u odnosu na klasu BI, imale su veliki doplov 4000 milja (Austrijske), ostale su dvije torpedne cijevi, ali se BK torpeda povečao za dva rezervna. Opremljene su i sa večim topovima 75mm/26 i mitraljezom 8mm.
Iako su bazirane na njemačkom dizajnu BII, bilo je dosta razlika u konačnom proizvodu. Austrijske su bile malenkost teže, cca 1m duže, bile su bar po podacima u podvodnoj vožnji brže za 1,5čv, imale su lakše naoružanje TC kod Njemaca 50cm, kod Austrijaca 45cm, top kod Njemaca 88, kod Austrijaca 75mm..
Podaci podmornice klase U27
Dužina:36,9m
Širina:4,75m
Gaz:3,71m
Deplasman:2687306T
Pogon:2xdizel, 300ks, podvodno 2xelektromotor 280ks.
Brzina:9,0/7,5čv
Doplov, površinski 4000milje(Njemački 6000milja sa 5čv), podvodni 160milja (ovaj podatak mi je sumljiv, Njemačke su imale doplov 45milja sa 4čv)
Naoružanje 2xTC 45cm , top 1x7,5cm, mitraljez 1x8mm
Posada 19
Kad smo več kod BII, Nijemci su prodali Austrijcima još dvije podmornice ove klase, UB43
UB47, koje su transferisane u KuK moranaricu 21.jula 1917g. Brojevi su ostali isti, a ispred njih je bio samo U, znači U43 i U47. To su bile podmornice izgrađene u Weser Bremen-u i bile su opremljene kao i sve njemačke ove klase. Nijemci su se odrekli ovih podmornice, ne radi svoje velikodušnosti, nego su podmornice bile u slabom stanju i potrebne remonta, što su ovim transferom izbjegli.
Dopuna: 01 Sep 2014 18:15
U20 klasa (Havmanden klasa)
Podmornice su kao što smo vidjeli naručene 27.marta 1915g. Zbog već gore pomenutih teškoća gradnja se zavukla u 1917g. Admiral Haus je 8.februara 1917g umro, a zamijenio ga je Admiral Njegovan. Posledice su se pokazale u davanju pririteta u izgradnji podmornica U20-23.
Te podmornice prijeratnog Havmanden dizajna su bile za nijansu veće od BI tipa, ali su bile brže na površini i izrađene specijalno za upotrebu u plitkom moru. Za tu upotrebu su potrebne velike manevarske sposobnosti pa je podmornica imala i nešto slično modernom »stern thrusteru«
Kao što smo kazali, nalik na mnoge podmornice građene u domaćim brodogradilištima, rok predaje je klizio, čemu su istini na volju doprinjele i dvije nesreće. 15.marta 1917g., U20 se sudario sa krstaricom Admiral Spaun, a tri mijeseca kasnije U22 je usljed puštanja ventila u glavni balast tank, počela tone u luci, more je posle kroz otvor za krcanje torpeda ušla u podmornicu i ona je sjela na dno (9m). Dignuta je naredni dan , srećom niko nije povrjeđen, ali kao i kod svaka podmornice koja je bila zalivena vodom, stradala je električna oprema, koju ju je trebalo zamijeniti, što je opet odložilo predaju za više mjeseci..
Prva je mornarici isporučena U21, 15.augusta 1917g., a zadnja U22, zbog opisanih problema na kraju novembra 1917g.
Velika brzina je bila zahtjev kod narudžbe, ali nije postizala obečavanih 12čv, vibracije na većim okretajima mašine su bile jake, čak su bile takve, da je sam integritet trupa postavljan u pitanje. Zbog toga su komandanti izbjegavali brzine iznad 8 čv.
Radi raznih kvarova večinu vremena su provodile na opravcima (Npr U21 je poslana u Jonsko more, ali slabe gume na ulaznom otvoru komandnog tornja nije mogla zaroniti..)
Sve u svemu klasa nije bila najuspješnija i shodno tome je imala tekve rezultate i u ratu
Karakteristike podmornice:
Dužina :38.76m
Širina 4.0m
Gaz:2,7m
Deplasman 173/210t
Pogon: 1xdizel 450ks, 1xelektromotor 160ks
Brzina.:12 čv, podvodna 9čv,
Doplov: 2000/70milja
Naoružanje: 2x TC 45cm,(BK torpeda 4), top 66mm/26, mitraljez 1x8mm
Posada 18
Dopuna: 02 Sep 2014 8:39
Konstrukcije ostalih podmornica (nedovršene)¸
Sve ove podmornice naručene u 1915g.Havmanden,BI i BII, predstavljale su minimum potreba austrougarske mornarice. Međutim ni BII,relativno dobra podmornice nije mogla izvoditi patrole duži vremenski period na otvorenom moru. Tako su A-U podmornice bile ograničene granicama Jadranskog mora. Kako su postojale želje, a i obečanja Nijemcima, za dejstvovanje u širem Mediteranu protiv nepreijateljskih konvoja, postojala je potreba za večim oceanskim podmornicama.
Klasa U50
Austrijska mornarička komanda je na sve načine pokušavala da nekako provuče narudžbu za šest oceanskih podmornica, njemačkog dizajna. Odobrene su svega dvije podmornice bazirane na Projektu 835, koji je kupljen od Germaniawerfa u julu 1915g. izgradnja je povjerena Ganz Danubius-u , pa je položena kobilica u Rijeci u februaru 1916g.(U50 i U51)
Ove podmornice su bile deplasmana 840/1100t,a dimenzija 73x6,30x394m. Trebale su postizati brzinu 16,5/9čv, sa dva dizel motora od 2300ks i dva elektromotora od 1200ks, koja su pogonila dva propelara.
Naoružanje 6xTC45cm, četiri na pramcu, dve na krmi, sa BK od devet torpeda, a artiljerijsko naoružanje su predstavljala dva topa od 10cm/35.
Na kraju rata je U50 bila završena 90%, a U51, 60%.
Klasa U48
Kako su potrebe za podmornicama rasle, odobrene su još četiri podmornice Dvije U48 i U49 su bazirane na planovima kupljenim od AG Weser u januaru 1916g Za izgradnju je izabran CNT (Cantiere Navale Triestino), a kobilice su položene u septembru 1916g u Puli. U početku su bile predviđene četiri podmornice ovog tipa ali su samo dvije počete i nisu završene do kraja rata.
Kupljeni planovi su bili za podmornicu 800t, ali sa austrijskim modifikacijama plan je rezultirao podmornicom deplasmana nadvodnog 818t,a podvodnog 1.184t Dimenzije podmornice su bile 73,25x6,68x3,30m, imala je dva propelera, dva dizel motora od 2400ks, dva elektromotora od 1200ks, brzinu 16,25/8,5 čv i posadu od 32člana. Naoružanje je bilo 6xtTC45cm, četiri na pramcu i dvije na krmi, BK je bio devet torpeda, a artiljerijsko naoružanje se sastojalo od 2 topa 90mm/35.
Na kraju rata U48 je završena 70%, a U49 samo 55%.
Klasa U52
Ova klasa , koja je kao i prethodne trebala biti izgrađena u četiri primjerka, zasnovana je na A 6 ponudi , koju je u okviru natječaja predložilo brodogradilište STT (Stabilimento Tecnico Triestino),koji je za vrjeme rata radio pod imenom Austriawerft (to je bila u stvari kooperacija UBAG-a i STT-ja). Izgradnja prva dva broda je krenula 1916g u Trstu, a sljedila je i narudžba za sljedeća dva U54 i U55. U decembru 1917g. NIjedna nije završena do kraja rata, za zadnje dvije je stornirana narudžba, a U52 je završena 25%, a U-53 samo 10%.
Radilo se o podmornici deplasmana 849/1200t, dimenzija 75,97x6,96x3,51m, brzine 15,75/9čv, koju je postizala sa 2x dizel motor od 2400ks, 2x elektromotor 1480ks. Tebala je imati doplov 4000milja sa 10čv, odnosno pod vodom 200milja sa 2,5čv.Posada se sastojala od 40 članova.
Naoružanje se sastojalo od 6xTC45cm, BK torpeda je bio 9,a artiljerijsko od 2xtop10cm/35.
Dopuna: 02 Sep 2014 22:07
U101 klasa
Da ne bi ostale nespomenute da spomenem i ove dvije klase. U objašnjavanja se neću upuštati jer ima podosta detalja o ovim podmornicama koji su različito prezentirani, od tipa BIII ili tip S1 od UBAGA….
Iznjet ću osnovne podatke koji su nesumljivi. Klasa se sastojala od 9 podmornica U101-U106 i U118-U120. Položene su jedino podmornice U101-103, krajem 1917,početkom 1918g, nijedna nije porinuta u more a završene su 47%,30% i 10% gledano po brojevima.
Podmornice su imale deplasman 428/620t, dimenzije 53,5x5,8x3,6m, brzinu 13,3čv/8,3čv, dva dizela i dva elektromotora, posadu od 26članova, a naoružanje 5xTC45cm (BK je bio 10 torpeda) top 1x10cm.
Kada bi bile završene (prvih 6) , šest najstarijih podmornica KuK mornarice je trebalo otići u rezalište (U1-U6), a one su trebale kasnije dobiti njihove brojeva.
U107 klasa
Dizajn ove podmornice je isti, odnosno sličan, kao dizajn podmornica naručenih za KuK mornaricu u Njemačkoj prije rata (U7-U11) koje nikad nisu isporučene, znači dizajn Germaniawerft UD. Dvije podmornice U107 i U108 su položene 1918g u Rijeci, a izvođač je bio Ganz Danubius. Ostale podmornice ove klase nisu nikad položene.
Prema Conway's All the World's Fighting Ships, podaci o toj klasi su vrlo nejasni. Deplasman je trebao biti 428/620T, dimenzije 69x7x?m, pogonila su je dva dizel motora od 2300ks,a pod površinom dva elektromotora od 1260ks.Trebala je imati posadu od 36. Naoružanje je bilo 5xTC45cm (BK torpeda čak 12kom) i top 10cm/35.
Prema istom izvoru numerisane su od U107 do 141, međutim to ne može biti tačno jer iz predhodnog pisanja vidimo da su brojevi U118-120 bili rezervisani za klasu U101.
Do kraja rata U107 je završena 35%, a U108 30%.
Dopuna: 03 Sep 2014 8:43
Treba spomenuti i dva mališana, pa da priča bude potpuna.
Loligo
Prva podmornica na svijetu izgrađena u naučne svrhe.Izgrađena je u brodogradilištu Danubius Werft, 1914g, za potrebe Zoološke stanice u Rovinju, a projekt je financirao naučnik P.Schottlander. Dužina joj je bila 12.2m, deplasman 44/50T, promijer trupa od 2,7m, pogonjena je samo elektromotorom od 30ks, kojim je postizala brzinu,podvodnu od 7čv. Maksimalna dubina ronjenja je bila 50m.Na početku rata ju je zapljenila KuK mornarica, tu da napomenem da je izgradnju pratila tajna služba, koja je imala namjeru da je upotrjebi za ratne zadatke prvo na Jadranu a kasnije na jezeru Garda.
Predviđen je projekat ugradnje periskopa, dvije torpedne cijevi i ugradnja motora sa unutrašnjim sagorjevanjem za nadvodnu vožnju.
Ovi planovi su kasnije opušteni i kraj rata je dočekala na navozu. Posle rata je vračena vlasniku, a 1927g izrezana.
Holland 27B
Radi se o ruskoj džepnoj podmornici, izrađenoj u Nevskom arsenalu u Petersburgu.
Projekt XXVIIB rusi su kupili od američke tvrtke »Elecctric Boat Co« One je predstavljala umanjenu varijantu podmornica tipa B (25x3,9m) koji su proizvedene u toj tvrtki 1905-1907g. Rusi su izgradili tri podmornice i sve su spuštene u vodu u augustu 1914g.
Imale su deplasman 33,1/43,6t, gabarite 20,38x2,18x1,83 m, radna dubina je bila 30m(max 40m). Pogon je bio dizel 50ks, i za podvodnu vožnju elktromotor 35ks. Dostizale su brzinu 8/5,5čv. Doplov sa 1,3t goriva, pri brzini 6čv, bio je 180milja, a pod vodom 15 milja sa 4čv.
Bila je naoružana sa dva torpedna aparata na pramcu, koji su smješteni jedan iznad drugog, a bili kalibra 457mm. Posada je brojala 5 ljudi.
1915 podmornice 1i 2 su rasporedili u Arhangelsk ( prevožene su vozom), a 3 na Dunav, gdje je ušla u sastav ruske dunavske flotile.
12.marta 1918g. podmornicu broj 3, zarobile su austrougarske snage dok se nalazila na navozu u Turn Severinu u Rumuniji. Podmornica se nije upotrjebljavala u ratnim dejstvima.
Kraj
|
