|
Posle dugog listanja domaće literature, pronašao sam tekst autora S. Korde pod nazivom "AUSTROUGARSKI RAZARAČ LIKA".
Naime, autor je naveo u tom tekstu da je Austrougarska u riječkom brodogradilištu Danubius & Ganz izgradila šest razarača tipa "Lika".
Da ne bude zabune, reč je o šest razarača klase "Tatra", od kojih je četvrti razarač nosio ime Lika.
Prema drugim literaturama građene su dve serije razarača klase "Tatra". Prva serija je porinuta 1912.-1913. godine, a druga 1916.-1917. godine.
Prema različitim literaturama, druga serija razarača klase "Tatra" je označavana kao "Tatra mod." ili kao klasa "Triglav".
Pa da počnemo:
Prva serija razarača klase "Tatra", kao što je navedeno izgrađena je u riječkom brodogralištu 1912. i 1913. godine. Ukupno je izgrađeno šest razarača ove serije čija su imana bila: Tatra, Balaton, Čepel, Lika, Triglav i Orjen.
Iako su zaostajali po veličini i naoružanju za nekim inostranim razaračima, u doba Prvog svetskog rata smatrani su za jedno od najuspelijih rešenja ratnih brodova za dejstvo u uskim morima, poput Jadranskog.
Dva broda ove serije Triglav i Lika potopljeni su u blizini obale Drača 29. decembra 1915. godine, naišavši na mine tokom svoje borbene misije.
Još u maju 1914. godine odlučeno je da se pokrene izgradnja druge serije ovih razarača.
Međutim, zbog više objektivnih i subjektivnih razloga, izgradnja druge serije ovih razarača započinje u istom brodogradilištu 1916., a završava se 1917. godine. Izgrađeno je svega četiri razarača druge serije poznatih kao "Tatra mod.". Ratna karijera druge serije razarača bila je veoma kratka.
Imena razarača druge serije su: Triglav-II, Lika-II, Dukla i Uskok (Uzsok).
Zajedno s ostalim lakšim flotnim borbenim jedinicama, ti razarači su bili nosioci gotovo svih austrougarskih napadnih i odbrambenih akcija na Jadranu.
Za našu noviju istoriju, značajna je pobuna mornara u Boki 1, februara 1918. godine. Iako je pobuna ugušena već 3. februara iste godine, posade sa naših prostora su držale ove razarače neko vreme u svojim rukama, istakavši pri tome srpske, hrvatske i slovenačke zastave.
Posle Prvog svetskog rata razarači ove klase dodeljeni su Francuskoj i Italiji kao zemljama pobednicama, ali nijedan nije dodeljen Kraljevini SHS.
Naime, Italija je dobila četiri razarača prve serije i to Tatra, Balaton, Čepel i Orjen i tri razarača druge serije - Triglav-II, Lika-II i Uskok.
Francuzi su dobili jedan razarač druge serije - Dukla.
Poslednji brod je raspremljen 1936. godine.
Deplasman: normalan 850 (880) tona, pun 1070 tona.
Dimenzije: 85,25x7,8x3,2 m.
Pogon: Razarače su pokretale parne turbine AEG-Curtiss snage oko 20600 KS. Ložene su ugljem (110 tona) i naftom (140 tona).
Brzina. Mogao je da razvije brzinu od 33 čvora.
Naoružanje: Dva topa kalibra 100 mm L/50 (jedan na pramcu, a jedan na krmenom delu), šest topova kalibra 66 mm L/45 (po tri na svakom boku broda), dva PAM kalibra 17,8 mm i dva dvocevna torpedna aparata kalibra 450 mm.
Posada: Prema različitim izvorima broj članova posade se kretao između 104, 110 i 115 članova.
|
