Vojislav Tankosić poreklom je iz Tamnave blizu Valjeva. Završio je šest razreda gimnazije i vojnu akademiju. Još od rane mladosti pokazivao je visoku nacionalnu svest i stekao poverenje doktora Gođevca i drugih četničkih prvaka i, kao tajni agent, otišao prerušen u Makedoniju, da prouči teren i ljude za buduće četničke akcije.
Kao Apisov poverenik streljao je 1903. braću kraljice Drage, Nikolu i Nikodija. Sa vojvodom Savatijem bio je u čuvenoj Čelopečkoj bici. Njemu su se obraćali Mladobosanci, Gavrilo Princip i drugovi i on im je dao oružje za njihove akcije. Jedanput kad su četnici prelazili preko Savskog mosta i kad im je naredio da skoče svi su skočili.
Bio je surov i odvažan. Hapšen je od naših vlasti kada je Gavrilo Princip ubio Franju Ferdinanda. Sve mu je oprošteno kada je Austrija napala Srbiju, jer su četnici Voje Tankosića i Jovana Babunskog, sprečili da već prve noći rata Beograd padne u austrijske ruke. Zatim se borio na Drini. Njegov odred se povlačio poslednji kao zaštitnica pred Austrijancima i Nemcima i tu negde kod Velikog Popovića je smrtno ranjen. Živeo je još dva dana. Umro je u Trsteniku. Kada su Austrijanci osvojili ovaj grad iskopali su ga iz groba da se uvere da je zaista mrtav, a hrvatski, mađarski, bugarski i austrijski listovi puni sreće donosili su na prvim stranama slike mrtvog Tankosića izvađenog iz groba. Ponovo je sahranjen i tamo ležao do 1923. kada su ga majka i drugovi preneli u Beograd i sa najvećim počastima sahranili na Novom groblju.
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
Био је сахрањен у порти трстеничке цркве, у необележеном гробу, а легенде које сам чуо кажу да га је издао неки апотекар, локалац.
Сличан детаљ се среће и у серији "Сенке над Балканом", а верзија са апотекарем је након рата демантована. Помињани је био један од "добровољних" финансијера странке на власти...
О његовом нападу на турске карауле, што се десило прве ноћи и дана првог балканског рата, учи се на војним школама. Напад је, по ономе што су нас учили у време кад сам ја ишао у школу, наредио и започео да Србија неби одустала од ослобођења Косова.
У време четничке акције, звали су га "Војвода Шиља". Вероватно због нешто нижег раста, а шиљом се у то време називала танка и мања, обавезно љута паприка.