Po uzoru na temu "Srednjovekovne tvrđave na teritoriji Srbije i njihova konzervacija, rekonstrukcija i revitalizacija danas" otvaram novu temu "Srednjovjekovne tvrđave na teritoriji bivše Jugoslavije", a gdje bi se obradile teme, odnosno utvrde, dvorci sa područja Slovenije, Hrvatske, BiH, CG, i Makedonije
za početak su rezervirati mjesto za Trsatsku gradinu i Čaklovac kulu
(Trsta jer mi je blizu), a Čaklovac jer su moji sa područja Pakraca gdje se kula i nalazi)
Dopuna: 05 Jun 2017 15:41
prije početka karta hrvatske sa utvrdama i dvorcima
kao što sam obećao ide prvo Trsatska gradina, dvorac, utvrda kako god hoćete, Fiumani je zovu gradina ili kaštel
...
Trsatski kaštel
Ulazna kula i zidine trsatskog kaštela
Na mjestu današnjeg kaštela, vjeruje se da je u rimsko doba stajala rimska utvrda. Kula u sklopu kaštela imala je u renesansi ime rimska kula. Možda su taj objekt podigli predantički Liburni.
Kada su Hrvati naselili Kvarner, stara kula na Trsatu postala je njihova vojna utvrda. Franački kralj Karlo Veliki poslao je na kvarnerske Hrvate furlanskoga vojvodu Erika da ih pokori, no oni su ga dočekali na Trsatu gdje su njegovu vojsku razbili, a njega ubili. Nakon tog događaja o Trsatu nema pisanih vijesti do 13. stoljeća.
Godine 1223. hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. darovao je knezovima Krčkim (kasnijim Frankapanima) Vinodolsku županiju u čijem je sastavu bio i Trsat.
Kada su Frankapani 1449. godine u Modrušu podijelili svoja imanja, Trsat i Bakar pripali su knezu Martinu. Godine 1527., prilikom prodora Turaka iz Like prema zapadu, skupina njihovih konjanika upala je na Grobničko polje i zauzela Trsat. Turci su u trsatskoj utvrdi držali veću skupinu hrvatskih zarobljenika. Kada su bili prinuđeni napustiti Trsat, zarobljenike nisu poveli sa sobom, pa ih je krajiška vojska oslobodila.
Udajom Katarine Frankapan za kneza Nikolu Zrinskog, Trsat je prešao u posjed Zrinskih. Kada je na vinodolskom području ustrojena Hrvatska krajina, Trsat je došao pod vlast Bečke komore.
Godine 1582. založio je nadvojvoda Karlo Trsat senjskom kapetanu Raabu. Dok je Raab bio vlasnik trsatskog kaštela, dao je sniziti rimsku kulu za pola njezine visine. Kako nadvojvoda Karlo nije vratio posuđeni novac, Trsat je naslijedio Raabov zet Gašpar Knežić. Kasnije je Trsat vraćen Frankapanima, ali ne za dugo, jer je bio uključen u Vojnu krajinu. Kada je na Kvarneru minula turska opasnost, Trsat je dodijeljen naslovnim kapetanima grada Rijeke koji su utvrdu sasvim zapustili, pa se do početka 19. stoljeća pretvorila u razvalinu. Trsatski kaštel kupila je u takvom stanju, 1826. godine, bakarska općina i ubrzo ga prodala zapovjedniku austrijskog primorja, grofu Lavalu Nugentu, koji je kaštel dao preurediti u raskošnu rezidenciju. Obnovljene prostorije dao je opremiti stilskim namještajem i umjetninama najvišeg reda. Obnovom objekta upravljao je mletački graditelj Paronuzzi. Nugent je u odajama novoga dvora uredio i galeriju slika starih talijanskih majstora, među kojima je bilo i nekoliko djela Andrije Medulića. Grof Nugent 22. kolovoza 1862. umire u Bosiljevu, pa biva prebačen u grobnicu “Mir junaka” na Trsatu.
Laval Nugent kupio je posve ruševan Trsat 1824. i postupno ga obnavljao. Središnji objekt, po njegovoj koncepciji, postao je dorski hram Mir junaka, u kojem je planirao sarkofage za suprugu i sebe. Po njegovoj zamisli ispred hrama podignuta su dva stupa: onaj kojim je Napoleon obilježio svoju veliku pobjedu kod Marenga 1800. te drugi, s njim u paru, kojim je Nugent obilježio svoje pobjede 1813. te završetak operacija u Marengu. U samoj grobnici, koju je gradio umjetnički klesar Scrosoppi, a u kojoj je Niccolo Bregatto dovršio mramorni oltar 1854, bilo je položeno tijelo Giovanne Riario-Sforza, umrle u Parizu 1855. Tijelo feldmaršala Nugenta položeno je u sarkofag obložen mramorom 1862. Na sarkofazima su izvorno stajale mramorne biste supružnika koje je isklesao Antonio Canova, najveći kipar klasicizma, još 1822. (Matica, Igor Žic)
...
1960. su posmrtni ostatci Nugenta kao i drugih osoba koji su bili tamo pokopani prebaciti su na druga groblja,
...
5.2013. bila je svečanost vraćanja baziliska na svoja mjesta na trsatskoj gradini
...
daljnih planova za obnovu i revitalizaciju nema, barem koliko je meni poznato, osim što je stavljen u Rutu Frankopana
kula se nalazi na području Pakraca a nekad je pripadala vitezovima templarima, barem je tako vjerovanje u narodu
nema naznaka dali će ikad biti obnovljena ili barem dio obnovljen
Pretpostavlja se da je podignuta u 13. stoljeću. Vjerojatno je pripadala ivanovcima (hospitalcima) vranskog priorata.
Izvori iz 15. st. spominju ju pod imenom Csáktornya. Povijesni spisi iz kasnijih vremena spominju ju i pod imenom Čakovec (istovjetno kao i hrvatski grad Čakovec!). Vremenom se došlo do današnjeg naziva. U tom istom razdoblju je sigurnost ove utvrde privukla obrtnike i trgovce, pa se tako pod utvrdom razvilo podgrađe (suburbium) koje je bilo snažno gospodarsko stjecište. Upravno je pripadala Križevačkoj županiji, čija je bila najistočnija obrambena točka. Čaklovec je bio i mjestom najistočnijeg dosega kajkavštine u ovom dijelu Hrvatske. Nakon prvih dvaju desetljeća 16. stoljeća, mijenja vlasnika. Prvo to postaje ban Petar Keglević, zatim Franjo Tahy, pred polovicu stoljeća pala je pod tursku vlast.
Turskom vlašću Čaklovec gubi svoj gospodarski značaj i ostaje mu jedino vojni. Došao je na zao glas, budući da su u njemu boravile age zla glasa zbog svoje nasilnosti i pljačkanja okolnog stanovništva. Najzloglasnijeg među njima ubio je mjesni hrvatski hajduk Franjo Ilinić. Nakon što su Turci otišli u 17. st., značaj je vremenom opadao tako da je utvrda od onda propadala.
[url=https://www.mycity.rs/must-login.pngČasopis Građevinar 2004. 11broj. Branko Nadilo: Obrambene građevine uz Savu i na zapadnim obroncima Psunja.pdf[/url]
Dopuna: 07 Jun 2017 18:33
izgleda da sam samo ja izvan srbije
evo slijedi dalje,
pošto sam vidio da se u konkurentskoj temi spominju i manastiri uz utvrde, napisat ću nešto kratko za početak o manastiru Pakra
Manastir Pakra
Najstarije svjedočanstvo o njegovom postojanju je iz 1556. godine. Zapustjeli manstir za vrijeme osmanlijske vlasti u Slavoniji obnovio je 1697. mitropolit moravski Grigorije sa svojim monasima iz Mileševe, koju su na ovaj prostor došli za vreme Velike seobe Srba u 17. stoljeću.
U povijesti manastira zabilježen je odlazak Teodora Mileševca 1717. godine u Rusiju radi milostinje, gdje dobiva dosta darova, najviše knjiga i crkvenih dragocjenosti u vrijednosti od oko 100 rubalja.
Vrijedno monaštvo je uvećalo manastirsku ekonomiju, tako da je polovicom 19. stoljeća posjed manastira bio veći od 100 jutara, pa je počelo i obnovu zapustelog manastira svete Ane.
Između 1759. i 1763. godine podignuta je kapela svetog Nikole na samostanskom groblju.
Manastir je teško stradao 24. svibnja 1780. godine u strašnom nevremenu, koje je odnijelo krovove s crkve i svih zgrada. Zbog nedostatka sredstava obnova je urađena tek 1785. godine.
U Prvom svjetskom ratu manastirska i parohijska crkva su ostale bez zvona. Temeljna obnova manastira, urađena je 1923. godine a na manastirskoj ekonomiji u Bijeloj sagrađena je nova kuća.
Drugi svjetski rat je donio potpunu propast manastiru, koji je doživio sličnu sudbinu kao i Srbi u Nezavisnoj Državi Hrvatska. Kaluđeri su protjerani u Srbiju. Dio manastirskih starina je uništen, dio je sakrio iguman Jefrem, a dio je prenijet u Zagreb.
Goodine 1943. godine ustaše su zapalile kelije, a crkva je uništena. Stvari koje je iguman zakopao pronašli su partizani. Od njih su do danas opstali samo neki manji dijelovi, uključujući i Mileševsku plaštanicu.
U svibnju 2007. godine provedena je dezinsekcija prostora crkve, a u svibnju i lipnju sanirala se narušena statika građevine postavljanjem stega na više pozicija u temelju crkve te u razini obodnog vijenca sjevernog i južnog zida. Tijekom otvaranja temelja obavljena je i drenaža crkve. Međutim i do danas nije bilo veće obnove.
Danas je manastir Pakra prazan i gotovo zapušten. O njemu se brine paroh daruvarske pravoslavne crkve.
The Byzantine Fortress of Tureta in Croatia.
The fortress is the most significant structure on the Kornati islands dating from the Byzantine period. It is located on the island of Kornat and was probably built in the 8th century. It is assumed that the fortress was built up for military purposes to protect and control the navigation in this part of the Adriatic Sea.
Mali doprinos temi da Robertino ne kuka kako nije aktivna. Stari grad Drežnik utvrda je koja se nalazi na rubu naselja Drežnik Grad u općini Rakovica, Karlovačka županija, središnja Hrvatska.
Prema povijesnim izvorima, spominje se još 1185. godine. Kroz nekoliko sljedećih stoljeća bio je u vlasništvu više gospodara, među kojima su bili članovi obitelji Nelipića, Gisingovaca, Babonića, te od 1321. godine knezova Krčkih (kasnijih Frankopana), i to njihovog tržačkog ogranka. Tijekom 16. stoljeća taj je frankopanski kaštel bio pod stalnom prijetnjom Turaka, i ne mogavši se obraniti od nadmoćnijeg neprijatelja, godine 1592. pao je u njihove ruke. Oslobođen je tek krajem 18. stoljeća, za vrijeme austrijsko-turskog rata (1788-1791. godine), poslije dvodnevne opsade i snažne topovske vatre austrijskih carskih postrojbi na čelu kojih je bio general Daniel Peharnik-Hotković. Nakon oslobađanja utvrda je služila za vojne potrebe.
Utvrda se nalazi na litici iznad strmog kanjona rijeke Korane, i to na dijelu gdje Korana, nekoliko kilometara nakon što je nastala na Plitvičkim jezerima, naglo skreće prema istoku da bi kod Tršca tvorila današnju višekilometarsku granicu s Bosnom i Hercegovinom. Nalazeći se na lijevoj, sjevernoj obali Korane, Drežnik je bio sastavni dio sustava, odnosno lanca fortifikacija – kordona (pa otuda naziv Kordun za to područje) – za obranu od Turaka, koji je, između ostalih, obuhvaćao i utvrde Tržac, Furjan, Slunj i Cetingrad.
Stari je grad Drežnik nepravilnog četverokutnog oblika, kamenih zidina s dvije četverokutne i jednom okruglom kulom koja se nalazi sa sjeverne strane zdanja. Donedavno je bio skoro u potpunosti u ruševinama, ali je sada u tijeku obnova okrugle kule, koja je u cijelosti zazidana, dok pojedini ostali ruševni dijelovi utvrde i dalje iz grmlja strše u zrak.
Evo malo i o Ostrožcu BiH na putu iz Bihaća za Cazin
Tvrđava Ostrožac je stara utvrda kod mesta Ostrožac u blizini Cazina.
Ostrožac se prvi put pominje 1286. godine. Ostrošcem su tada vladali knezovi Babonjići-Blagajski, koji su se potpisivali i kao knezovi Ostroški.
Polovinom 16. veka, Ostrožac je dobio krajišku posadu, ali je Ferhatbeg ovu utvordu osvojio 1577. godine i držao je kratko vreme, jer je austrijski general Kevenhiler osvojio Ostrožac. Ipak, od 1579. godine, Ostrožac je u posedu Osmanlija. Utvrdom su skoro 300 godina kao kapetani upravljali članovi porodice Beširević, sve dok kapetanije nisu ukinute 1836. godine.
Porodica Beširević je zbog tako duga gospodarenja Ostrošcem dobila nasledno pravo na stari grad i utvrdu. Po toj osnovi je Mehmedbeg Beširević ostrožački grad prodao Lotaru fon Berksu, koji je u periodu od 1896. do 1905. bio načelnik Bihaćkog okruga. Von Berks je restaurisao stari grad Ostrožac i u njemu (na južnom delu) podigao svoj dvor u koji se nastanio 1902. godine nakon što je iz doline Une do utvrde Ostrožac načinjen serpentinski put i most preko Une.
Na inicijativu Republičkog fonda za unapređenje kulturnih delatnosti 1969. godine osnovana je Kolonija skulptora „Ostrožac“. Od tada je u dvorištu tvrđave otvoren veliki vajarski atelje pod vedrim nebom. Tako svake godine u julu i avgustu vajari izvajaju iz kamena bihacita skulpture raznih formata.
Bihaćka tvrđava Sokolac
Stari grad Sokolac nalazi se na jednom brijegu sa istočne strane brda Debeljače na lijevoj obali Une. Ispod je Golubičko polje, rijeka Una i magistralni put.
U srednjovjekovnim dokumentima tvrđava najčešće spominje se pod tri naziva: Sokol, Zokol i Sokolatz. Prvi spomen grada vezuje se za 1380. godinu. Najstarija povelja u kojoj se Sokolac spominje kao kraljevski grad potiče iz 1395. godine. Dugo vremena bio je izložen borbama za kraljevsko prijestolje i bosansku krunu između kraljeva Sigismunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog. Nakon toga kraljevi su često ustupali grad plemićima, ali i odkupljivali od njih. Kao najznačajniji zapovjednik grada istakao se bihaćki kapetan Petar Keglević. Zbog značaja Sokoca za odbranu Bihaća, on je po nalogu kralja Ferdinanda dobio grad od ovlaštenih gospodara.
Osmanska vojska zauzela je tvrđavu 1592. godine. Za period osmanske vlasti nema puno podataka. Bio je u Bihaćkom sandžaku do 1711, a kasnije u sastavu Bihaćke kapetanije. Tada je gradom upravljao ćehaja. Cijeli period osmanske vladavine bio je važniji grad obližnji Ripač koji se nalazio na otoci na Uni, južno od grada Sokoca. Prema popisu izvršenom 1833. godine u tvrđavi u Sokocu (u kadiluku Bihać) bila su samo 2 manja topa, a iz nedatiranog popisa vidi se da je u gradu bilo svega 12 nefera (vojnika). Napušten je poslije 1878. godine.
https://bs.wikipedia.org/wiki/Sokolačka_tvrđava
Tvrđava Nehaj u Senju.
Utvrda je sagrađena na brdu Nehaj 1558. godine, pod nadzorom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine Ivana Lenkovića te kapetana Herberta VIII. Auersperga Turjaškog. Radi djelotovorinije obrane Lenković je dao do kraja porušiti sve crkve, samostane i zgrade izvan zidina Senja kako se u njima ne bi mogli utaboriti neprijatelji. Tako su za gradnju Nehaja porušeni crkva i samostan Sv. Petar i templarski samostan Sv. Jurja s istomenom crkvom, čiji su temelji kasnije otkriveni u prizemlju Nehaja. To uz pisane dokumente potvrđuju i dijelovi arhitekture, natpisi i druge starine ugrađene u zidine današnje tvrđave.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Tvrđava_Nehaj
Kninska tvrđava.
Na najvišem sjeveroistočnom platou brda Spas, najvjerojatnije, još u drugoj polovici 9. stoljeća niknula je utvrda, castro Tnin (Tnen, Tignino castro), a potom i srednjovjekovno urbano naselje, jezgra kasnijeg tvrđavskog kompleksa, kao i kninskog gradskog prostora. Knin se prvi put se spominje u djelu bizantskoga cara i pisca Konstantina Porfirogeneta VII. De administrando imperio (O upravljanju carstvom) 950. godine u kojem među devet naseljenih gradova Krštene Hrvatske» spominje Tenen (Knin). U domaćim izvorima, Knin se prvi put spominje u 10. stoljeću, u ispravi kralja Krešimira I. kao Tignino. Iako su neki gradovi u Dalmaciji stariji od Knina, u kulturnom i nacionalnom vrednovanju, Knin je jedan od najstarijih hrvatskih gradova, jer je njegov postanak i razvitak vezan uz dolazak Hrvata (krajem 6. i početkom 7. stoljeća) i zato se s punim pravom smatra kolijevkom Hrvata. Stoga, nije ni čudno, što su hrvatski narodni vladari, odabirali Knin, najprije kao privremenu, a od Zvonimira (1074.- 1088.) i stalnu prijestolnicu Hrvatske države.
Ostatak na linku http://www.knin.hr/kninska-tvrdava/
Tvrđava Kastel Banja Luka.
На мјесту тврђаве Кастел су пронађени бројни остаци и предмети из времена Римског царства. Највјероватније су прво утврђење (Кастра) саградили Римљани у 2. вијеку. Кастра се налазила у граничном појасу између двије немирне илирске провинције Далмације и Паноније. Припадала је тадашњој Далмацији, као њен најсјевернији дио. Ово утврђење се могло налазити у југоисточном дијелу данашње тврђаве Кастел, гдје су се свакако налазиле и управне зграде, док су цивилни садржаји вјероватно били распоређени сјеверозападно од војног логора.
По досељавању Словена, тврђава је разорена и на њеном мјесту је настало словенско насеље градинског типа. У средњем вијеку нема поузданих података о овој локацији, а улогу Кастре тада преузима утврђени град који се налазио у јужном дијелу данашње Бање Луке.
Након турског освајања у 16. вијеку, Бања Лука је постала сједиште босанског санџака, а тврђава на ушћу Црквене важан војни и административни центар. Кастел се развијао и током 17. вијека, а своје коначне габарите је добио 1714. године за вријеме Нуман-паше Ћуприлића. Тада је проширен по угледу на равничарске тврђаве у Славонији. Тврђава је добила форму издуженог трапеза омеђеног бедемима, бастионима са кулама и подземним пролазима, док је воденим шанцем окружена са западне стране.
https://sr.wikipedia.org/wiki/Твр.....77;л
Tvrđava Srebrenik u Bosni i Hercegovini, nalazi se između Tuzle, Brčkog i Doboja. Mnogo lepo utvrđenje sa velikim potencijalom. Prvi put se pominje 1333. godine u povelji bana Stjepana II Kotromanića. Matija Korvin ga zauzima 1464. godine. Čini mi se da je u njemu bila vojna posada i tokom Austro-Ugarske vlasti, ali nisam u potpunosti siguran.
legenda:
1 PREDVORJE PALASA
2-5 (PRIZEMLJE) - GOSPODARSKE PROSTORIJE (I i II ETAŽA) - STAMBENE PROSTORIJE
6 BASTION
7, 8, 9, 10 (PRIZEMLJE) - GOSPODARSKE PROSTORIJE
7, 8 (KAT) - STAMBENE PROSTORIJE
10 (II ETAŽA) - KUHINJA
11 DVORSKA KAPELA
12 SAKRISTIJA
13 CETVEROKUTNA KULA
14 KULA
15 PROSTOR IZMEDU ULAZNOG MOSTA I ULAZA PREMA PALASU
16, 17 PROSTOR ZA OBRANU, STRAŽARSKE KULE
18 PLATO ZA OBRANU
19 PLATO ZA ARTILJERIJU
20 RENESANSNA KULA
21, 22, 23 RADNE I STAMBENE PROSTORIJE
24 PROSTOR RADIONICA
25 POLUKULA U ZAPADNOM BEDEMU
26 PROSTOR S OSTACIMA ZIDOVA GOSPODARSKIH PROSTORIJA
27 KULA U ISTOCNOM BEDEMU
28 GLAVNI ULAZ U PALAS
A, E, F, H, I, J BEDEMI
B SAMOSTOJECI ZID S PUŠKARNICOM
C OSTACI POKRETNOG MOSTA
D POLUKRUŽNI BASTION S OTVORIMA ZA ARTILJERIJU
G SJEVERNI ZID BASTIONA
K POTPORNI ZID
L PODZID PRED GLAVNIM ULAZOM
M DIO OBRAMBENOG ZIDA
N SAMOSTOJECI ZID
O OBRAMBENI ZID PREMA ULAZNOM MOSTU
P OBRAMBENI ZID
R MASIVNI TROKUTASTI ZID PALASA
S MASIVNI ZAŠTITNI ZID PROSTORA 24
T ULAZNA VRATA PREMA PLATOU ZA ARTILJERIJU (19)
p.s. negdje sam našao ovaj tlocrt ali ne znam gdje
malo o Gradu
Ime
Ime Ružica grad nije u potpunosti istraženo. Neki povjesničari ga povezuju s imenom sela Duzluk (tur. duzem "cvijeće, divlja ruža"). Ruža je tada služila kao djevojački nakit. Drugi ga spajaju s mađarskim imenom srednjovjekovnog grada Orahovice ( "Raholcza"), u čijem je posjedu dvorac bio u srednjem vijeku.
Povijest
Prvi pisani spomen Orahovice datira iz 1228. godine, a povijesni spomen samog dvorca datira iz 1357. godine (kao kraljevska imovina). Do 1543. Ružica grad je u rukama raznih velikaša, kao što su Nikola Kont Orahovički (vjerojatni naručitelj izgradnje) i Lovro Iločki iz velikaške obitelji Iločki, zatim Ladislav Više, braća Pomanicki i drugi. U vrijeme Lovre Iločkog je bila važnim vojno-političkim objektom, zajedno s trgovištem (oppidum).
Pod turskom vlašću (1543.-1687.) dvorac je bio sjedište turskih trupa. Početkom 18. stoljeća Ružica grad gubi na važnosti, kao većina srednjovjekovnih utvrđenja. Od 18. do 20. stoljeća često je mijenjao vlasnike (barun Cordua, barun Fleischmann, grofovi Pejačevići, Dimitrije Mihalović, barun Gutman i dr.) Postojalo je pogrješno vjerovanje da su joj vlasnici bili Horvati (litvanski) zbog sličnosti imena posjeda koje su isti bili dobili (Rohovcz, Orihovcz).
nema naznaka da li bi se ikad mogao obnoviti za turističke svrhe
Citat:Zidine tj. Korođgrad ili Kolođvar podigla je obitelj Korogy na mjestu rimske utvrde, kako smatraju povjesničari, oko 1250. g., kao obranu od najezde Tatara. Sama tvrđava Korog u spisima se spominje 1290. g. Utvrda je kao sojenica od tvrdog građevinskog materijala sagrađena na sjeveroistočnom dijelu korogyvarskog rita – poznate depresije koja se smjestila između Čepina, Vuke, Dopsina, Hrastina i Ernestinova.
više https://darkoantolkovic.wordpress.com/2016/09/15/u.....strukcija/
utvrde i fortifikacije Slavonije
a - Varaždin
b - Čakovec
c - Ivanić Grad
d - Križevci
e - Koprivnica
f - Karlovac
g - Petrinja
h - Glina
i - Hrvatska Kostajnica
j - Orlica (kod Karlovca)
k - Slavonski Brod
l - Stara Gradiška
m - Osijek
(A. Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske: prilog poznavanju fortifikacijskoga graditeljstva u Hrvatskoj od 16. do 18. st)
