offline
- kljift
- Legendarni građanin
- Pridružio: 11 Okt 2009
- Poruke: 7241
|
Napisano: 14 Mar 2012 12:37
sap ::Одличан пост али шта ми остали да додамо?
Каква је тренутна ситуација у војсци?
Idemo ka trenutnoj situaciji mada ostao je još jedan dio afričkog kontinenta. Neka doda ko šta misli da treba da se doda, ako neko ima pojedinosti oko okršaja i djelovanja sve te raspoložive tehnike slobodno neka vikne.
Dopuna: 14 Mar 2012 23:13
Tokom sedamdesetih godina 20.vijeka na prostoru Roga Afrike doći će do gotovo nevjerovatnih prevrata i meteža. Kruna tih dešavanja biće rat između Somalije i Etiopije.
Tokom sedamdesetih godina grupa oficira etiopske vojske svrgnuće sa čela te zemlja cara Hajla Selasija. Oficiri koji su bili vinovnici takvog djela u tadašnjoj podjeli na Istok i Zapad odabraće - Istok. Inače do tada je Etiopija bila saveznik SAD i Zapada uz pomoć kojih je i ustrojila svoje oružane snage. Mengistu novi vladar Etiopije započet će sa "crvenim terorom" koji će dodatno oslabiti etiopsku vojsku. 13. Jula 1977.godine oko 70.000 vojnika Somalije izvršiće upad na teritoriju istoka Etiopije. Do tada je Somalija bila u "sovjetskom taboru" no usljed raznoraznih političkih kombinacija pokušaće da se približi Zapadu. Iz zemlje je istjerala sav sovjetski personal.
Ovakav razvoj događaja lansiraće Etiopiju u žižu sovjetskog interesovanja. Pošto su Somalijci razbili etiopsku vojsku koja je uz to bila zauzeta borbom protiv eritrejske gerile te zauzeli istok Etiopije na odbrani socijalizma bilo je potrebno angažovati potpuno nove snage. Kubanci koji tek što su završili sa poslom u Angoli dobiće novu prekomandu - vojna pošta Etiopija.
Uz pomoć sovjetske logistike počeće masovno prebacivanje pripadnika kubanske vojske u Etiopiju. Kubanaca je u smislu vojnih savjetnika bilo i prije no sada su prebacivane kompletne vojne jedinice na čelu sa generalom Arnoldom Očoom. Smatra se da je u Etiopiju prebačeno do 18.000 kubanskih vojnika.
Naoružavanje tih snaga na sebe će preuzeti SSSR. Uspjeće da izvrši prebacivanje oko 600 tenkova od T 34, T 55 do T 62(oko 120 komada), oklopne transportere BTR 50, 152, 60PB, izviđačke automobile BRDM 2, 300 borbenih vozila pešadije BMP 1 i oko 400 komada artiljerijskog naoružanja. Isporučiće Sovjeti i desantna borbena vozila BMD 1 i ASU 57 kao i višecjevne lansere raketa Grad 122mm. Prebaciće lovce bombardere MiG 17F te 48 MiGova 21bis i MiGova 21R. Sovjeti će Kubance opremiti i helikopterima Mi 6 i Mi 8 kao i prvim varijantama jurišnog helikoptera Mi 24. Vazduhoplovstvo Etiopije praktično će voditi Kubanci. Tvrdi se da su u tom periodu Sovjeti uspjeli prebaciti oko 60.000 tona materijalno - municionih sredstava (operacija Barakuda). Ukupna vrijednost "pošiljke" procjenjena je na jednu milijardu američkih dolara. Na prevoznim poslovima posebno će se istaći transportni avion AN 22. Jedan od njih izletjeće sa poletno - sletne staze aerodroma Adis Abeba ali će ga Kubanci izvući sa dva tenka T 55.
Odmah po dolasku Kubanci će biti upućeni u izvođenje borbenih dejstava. Još i prije dolaska glavnih borbenih snaga kubanski specijalisti će biti gotovo jedini koji će uopšte ostati na liniji prema Somalijcima. Sa dolaskom glavnine kubanskih snaga posjednut će se linija fronta, a kubanske snage izaći će na glavne pravce. Kubanski oficiri preuzet će i komadno - štapske dužnosti. Od Sovjeta dobiće obavještajne podatke radio - lokacionog te satelitskog izviđanja istoka Etiopije (Космос-964), a njihove posade redovno će izvoditi izviđačke letove na avionima MiG 21R. Priprema kontra - nastupanja biće sveobuhvatna, a Kubanci će uspjeti da dovedu u red Etiopsku vojsku i linije snadbjevanja.
Kontraudar počeo je 8.januara 1978.godine vazdušnom operacijom izolacije somalijskih snaga. Kubanski piloti sa MiGovima 17F i MiGovima 21 nanijet će uništavajući napad na pozadinu somalijskih snaga uz jasnu demonstraciju vještine pilota prilikom napada tačkastih ciljeva. Po linijama fronta i somalijskih komunikacija sručiće se udar haubičnih diviziona 152mm i divizona BM 21 Grad 122mm. U okolini gradova Harar i Diredava somalijski gubici rasli su ogromnom brzinom. Zatim će biti pokrenut napad mehanizovanih brigada i oklopnih bataljona. Kubanci će uglavnom napadati bokove neprijateljskih snaga. Sa velikom vještinom, hrabrošću i sposobnošću korištenja sovjetske tehnike naročito tenkova T 62 nanosiće udar za udarom po Somalijskoj vojsci nanoseći joj katastrofalne gubitke. Komandant kubanskih snaga Arnoldo Očooa izuzetno poštovan od strane svojih podređenih iz Angole, poznat kao izuzetan vođa krupnih operacija, kao oficir i strateg postaće autoritetom i među sovjetskim vojno - savjetničkim sastavom. U nekoliko navrata lično će komandovati operativnim kubanskim jedinicama na prvim linijama fronta uz donošenje potpuno samostalnih odluka (mimo zvanične Havane). Njegov bliski odnos sa čelnicima Sovjetske armije biće stavljen pod lupu bezbjedonosno - istražnih oragana (Raul Kastro) Kubanske vojske.
Rat na istoku Etiopije biće završen 15. marta 1978.godine, potpunim porazom i rastrojstvom Somalijske vojske. U mnoge gradove provincije Ogaden Etiopljani i Kubanci ući će bez borbe. Ukupni gubici Kubanske vojske u Etiopiji biće procjenjeni do 400 poginulih.
Kastro i Mengistu valjda u Adis Abebi. Pregnuća Kubanske vojske na Afričkom kontinentu koristit će Kastru i često će se sa pravom pozivati na njih. No ta postignuća imaće u očima kubanskih vojnika i Sovjeta svog "internog" junaka, generala Arnolda Očou. "Bezbednjaci" kubanske vojske (Raul Kastro) motrit će na njega. Ispostaviće se da je generalu Očoi najsigurnije bilo u Africi, među svojim "internacionalistima".
Dopuna: 15 Mar 2012 22:45
Sedamdesetih i osamdesetih do 600.000 kubanskih građana proćiće će kroz "internacionalne" misije. Samo kroz Angolu 400.000. Osim civilnih stručnjaka većina će biti pripadnici Kubanske vojske. Biće glavni izvođači radova na "izvozu revolucije" i gotovo jedini zastupnici sovjetskih interesa. Odlično obučena, organizovana i vođena Kubanska vojska biće jedan od aktera rušenja aparthejda u Južnoafričkoj republici, formiranja Namibije, doslovce će držati Angolu na svojim plećima i spasavat će Etiopiju od poraza u Ogadenu i Eritreji.
No kasnih osamdesetih dolazi do otopljavanja odnosa između SSSR i SAD(štogod to značilo). Generalni sekretar CK KPSS Mihail Gorbačov izvršiće zaokret u ideološkim pitanjima i spoljnoj politici. Poslednja posjeta Kastra Sovjetskom Savezu biće 1986.godine. Od tada će odnosi biti u silaznoj putanji. Kastro neće prihvatiti "Perestrojku". Gorbačov će započeti sa opštim sovjetskim povlačenjem iz svih djelova Evrope i svijeta. Jedan od uslova mnogih mirovnih pregovora naročito onih o Angoli biće povlačenje Kubanske vojske. 1989.godine počeće uredno povlačenje kubanskih snaga sa afričkog kontinenta koje će se okončati 1991.godine.
Do tada će kubanska vojska dobiti još jedan kontigent naoružanja i vojne opreme. Od 1985.godine Kubanci će insistirati na isporuci jednog avio - puka sa 40 lovaca - presretača MiG 29. Sovjeti će dugo vremena otezati sa isporukom i konačno će oktobra 1989. biti isporučeno po jednima 12 po drugima 14 aparata MiG 29(9 - 12B) i 2 aparata MiG 29 UB (9 - 51). Do tada će Kubanci dobijati od Sovjeta MiGove 23 u varijantama MF, BN i ML koji će biti i najbolja varijanta tog aviona koji će Kubanci prebaciti iz Angole u periodu 1989 - 1990.godina.
Gorbačov će posjetiti Kubu 1989.godine. Doći će da zatvori poglavlje kubansko - sovjetskih odnosa, povuče sovjetski kontigent od 11.000 vojnika (naročito brigadu - centar za obuku) te obavijesti Kubance o uvođenju tržišnih cjenovnika u međudržavnoj ekonomskoj razmjeni. Do 1991.godine sovjetske trgovinske povlastice rapidno će se smanjivati. Biće uvedeno racionisano snadbjevanje hranom i gorivom.
Zahlađivanje odnosa na relaciji Kuba - SSSR negativno će se odraziti na Kubansku vojsku. Osim što će biti obustavljen dotok naoružanja od strane SSSR, podrška pri obuci, logistici te snadbjevanju informacijama doći će i do stradanja oficirskog sastava kubanske vojske. Tokom gotovo 30 godina saradnje ogroman broj kubanskih oficira školovat će se u SSSR. Tokom internacionalnih kampanja kubanski oficiri sarađivaće sa sovjetskim. Vrhovni štab oružanih snaga SSSR imaće veoma visoko mišljenje o oficirima kubanske vojske. Sa mnogim od njih odnosi će postati i prijateljski. Tokom izvođenja borbenih operacija kubanski oficiri će donositi pravilne, hrabre i smjele odluke. Na kraju krajeva i samostalne što se neće dopasti Fidelu Kastru na njegovoj "komandnoj" poziciji u Havani. Mnogi kubanski oficiri će među masom kubanskih vojnika i civila steći autoritet i ogroman ugled. Jedan od njih je bio general Arnaldo Očoa. Stari komunista, učesnik Revolucije, školovan u SSSR biće mozak svih kubanskih operacija. Sopstvene vojnike i sovjetske savjetnike oduševiće i ličnom hrabrošću u kritičnim trenucima. Steći će i veliki ugled među civilnom populacijom na Kubi.
Po povratku sa afričkih ratišta 1989.godine dobiće komandu nad Zapadnom armijom sa gradom Havana. Omiljen kod stanovništva, sa ogromnim autoritetom u Kubanskoj armiji, sa ličnim poznanstvima sa najvišim oficirima Sovjetske armije te sa nekoliko na frontu donešenih samostalnih odluka biće od strane raznoraznih kubanskih organizacija optužen za korupciju, prodaju dijamanata i slonovače i na kraju izdaju i saradnju sa južnoameričkim narko - kartelima i američkom CIA. Biće suđen i osuđen na smrtnu kaznu. 13.jula 1989.godine strijeljan je u kasarni u Zapadnoj Havani. Biće to veoma hladan tuš za kubansko stanovništvo. No hladnog tuširanja neće hvaliti. Kuba će 1991 - 1992. dočekati raspad SSSR. Teškom mukom Kubanci će doći do barter aranžmana sa Rusima kojim će dobiti pet puta manje količine nafte. Kubanski šećer više neće biti privilegovan. Doći će i do obustave snadbjevanja rezervnim djelovima naročito za potrebe poljoprivredne mehanizacije. SEVa neće biti, Istočne Njemačke i Čehoslovačke takođe. Obustaviće se ekonomska razmjena i sa ostalim istočnoevropskim državama. 85% kubanske trgovine biće obustavljeno. Nastupiće "Specijalni period".
Bez nafte i rezervnih djelova doći će do potpunog sloma kubanske poljoprivrede i saobraćaja. Hrane neće biti (izgleda nikakve). Stanovništvo će na šlaufu od kamionske gume pecati ribu u Karipskom moru što će im uz "ćufte" od pomorandžine kore biti jedini obrok. Osnovno prevozno sredstvo postaće biciklo, zaprega te produžena kamionska šasija za transport. Pokušaće se sa alterntivnim gorivima za traktore. Organska poljoprivreda postaće nužnost. Restrikcije struje trajaće po 16 sati dnevno.
Oružane snage takođe će biti smanjene.
Devedesetih godina Kubanskoj vojsci ostaće samo rezerve, stokovi naoružanja, obrazovanje i jebeno veliko ratno iskustvo.
Od pešadijskog naoružanja u upotrebi će biti pištolji Makarov PM 9x18mm, CZ 75 9x19mm, Stečkin APS 9x18mm, Škorpion vz.61 7,65x17mm, automatske puške AKM, AMD 65, Vz. 58, SKS 7,62x39mm, snajperske puške SVD Dragunov 7,62x54mmR, puškomitraljezi RPK 7,62x39mm, mitraljezi PKM 7,62x54R, teški mitraljezi KPV 14,5mm, poljski automati PM 63 RAK 9x18mm, ručni bacači RPG 7, bestrzajni topovi SPG 9 73mm, automatski bacači granata AGS 17 30mm te ručne bombe RGD 5.
Tu je i oko 2.000 minobacača M 43 82mm i M 38 - 42 120mm, PT kompleti "Šmelj", "Maljutka" i "Fagot", 100 samohotki SU 100 100mm, topovi D 44 85mm, T 12 100mm, nepoznati broj samohodnih haubica Gvozdika 122mm i Akacija 152mm, oko 600 komada topova i haubica D 30 i M 30 122mm, M 46 130mm, ZiS 3 76mm. Reaktivna artiljerija raspolaže sa oko 100 višecjevnih lansera BM 14 140mm i BM 21 122mm kao i lokalno izrađenom varijantom BM 21PD.
Oklopno mehanizovane snage raspolažu sa oko 100 izviđačkih vozila BRDM 2, oko 400 borbenih vozila pešadije BMP 1, nepoznatim brojem oklopnih transportera BTR 40, 152, 50, 60PB, desantnih vozila BMD 1, 50 amfibijskih tenkova PT 76, oko 300 tenkova T 34, oko 1.000 tenkova T 54B i T 55, oko 320 tenkova T 62 i T 62M, 60 tenkova T 72.
PVO raspolaže sa zenitnom artiljerijom - oko 400 topova ZU 23mm, 36 "Šilki" 23.4mm, 25 ZSU 57.2mm, oko 200 topova S 60 57mm, oko 200 PAMova ZPU 4 14,5mm. Tu su još i topovi 100mm KS-19 M-1939, 85mm KS-12, 37mm M-1939, 30mm M-53.
Brojno stanje KoVa procjenjeno je na od 39.000 do 45.000 vojnika.
Raketne snage raspolažu sa oko 60 Strela 1, oko 42 sistema Strela 10, oko 16 sistema 9K33 Osa, raketnim baterijama 2K12 Kub, S 125 Neva - Pečora te S 75 Dvina. Od lakih raketnih sistema tu su Strela 2M, Strela 3 i Igla 1E.
Ratno Vazduholovstvo (DAAFAR) raspolaže sa 45 operativno sposobnih aviona plus 180 konzerviranih. U inventara je 70 MiGova 21 MF, BIS i UM, 47 MiGova 23 MF, MS, ML i UB, 14 MiGova 29 (9 - 12B) i 2 MiG 29UB (9 - 51). Transportna avijacija raspolaže sa 4 transportna aviona AN 24, 3 transportera AN 26 (18 konzerviranih) kao i avionima JAK 40, IL 62, IL 96 i AN 2. Školska avijacija raspolaže sa 60 Zlinova Z 326T za osnovnu obuku te 30 mlaznih aviona za naprednu obuku L 39C Albatros. Helikopterske snage raspolažu sa oko 40 transportnih helikoptera Mi 8, 20 transportnih helikoptera Mi 17 i 20 jurišnih helikoptera Mi 24D. U inventaru su i helikopteri Mi 2.
Smatra sa da je operativno 6 MiGova 29, 40 MiGova 23, 11 MiGova 21, 8 L39C Albatrosa, 20 Zlinova 326, 7 transportera AN 24 i AN 26 te oko 14 helikoptera Mi 8, 8 desantnih helikoptera Mi 17 te 17 jurišnih helikoptera Mi 24D. Piloti MiGova 29 imaju godišnje po 250 sati naleta, jedna eskadrila MiGova 23 približno toliko, a druga je većinom na simulatorima. Piloti MiGova 21 su takođe na simulatorima, a radi kondicioniranja angažovani su na letovima u vojnodohodovnoj ustanovi Aerogaviota koja se bavi turističkim i transportnim letovima sa avionima AN 2, AN 26, 4 ATR 42 - 500 te helikopterima Mi 8. Brojno stanje je procjenjeno na 8.000 vojnika.
Ratna Mornarica raspolaže sa dvije patrolne fregate "Rio Damuji", raketnim i patrolnim čamcima Pauk(1 komad) i Osa 2 (6 komada), minolovcima, te obalskom odbranom sa raketnim sistemima Rubež i raketama P 15. Sa sjevernom Korejom sarađivaće na izradi mini - podmornica Sang-O (Yugo class) sa istisninom do 400 tona (1 do 4 komada). Brojno stanje je procjenjeno na 3.000 vojnika.
Raspolagalo se i sa raketnim fregatama Koni, dizel - električnim podmornicama Project 641 - Foxtrot class kao i jednim desantnim brodom Polnocny koji su rashodovani zbog nedostatka sredstava.
Spremna armijska rezerva procjenjena je na od 39.000 do 55.000 pripadnika, teritorijalna odbrana je procjenjena na do 1.120.000 pripadnika.
Do 1990.godine vojni resursi su bili podjeljeni na tri nivoa klasifikacije, A, B i C. Smatra se da je C komponenta reducirana na najosnovniji kadrovski nivo.
Smatra se da je operativna jedna oklopna brigada, 9 mehanizovanih, jedna padobranska i jedna Granične pešadije. Još jedna oklopna te dvije mehanizovane su u statusu djelimične operativnosti sa redovnom obukom.
Centar vojnih akademija "CAMILO CIENFUEGOS" daje 75 procenata oficirskog sastava na svim nivoima. Puno pažnje obraća se i na obuku vojnih obaveznika civilnih zanimanja interesantnih za oružane snage.
Vojni rok traje 2 godine uz redovno 45 dnevno kondicioniranje rezervnog sastava na godišnjem nivou.
Vojni budžet procjenjen je od nekoliko stotina miliona dolara do 2 milijarde (od 1,8 do 3,8 procenata BDP).
Usljed raspada SSSR Kubanci će svoje oružane snage morati sami da "krpe". Veliki stokovi sa jedne, specifični zahtjevi i iskustva sa druge te obrazovanost i posvećenost sa treće strane stvoriće Defense and Production Brigades sa pratećim preduzećima (Unión de las Industrias Militares). Kubanci će uraditi sve (i malo više od toga) da "prepakuju" sovjetsku opremu i krajnjim naporom produže joj vijek upotrebe. Doćiće se i do nekih novih oružja i oruđa.
Tu će biti mjesta i za vojnodohodovnu ustanovu "Aerogaviota" koja će "spasiti" mnoge kubanske pilote i letjelice. U vremenu kad je Kuba živjela od legalizovanih dolara poslatih od dijaspore, reaktiviranog turizma, izvoza nikla, izvoza znanja, medicinskih ekipa ali i lijekova i vakcina te spartanskog života kubanskih građana, vojno ekonomisanje postaće zadnjom opcijom održanja odbrambenih sposobnosti.
Dopuna: 17 Mar 2012 23:22
Kada se govori o kubanskoj proizvodnji naoružanja i vojne opreme treba imati na umu jedno 15 različitih stvari krunisane unikatno teškom ekonomskom situacijom. Spram kubanskih rešenja Jugoimportova su laka droga. Čini se i da Kubanci ne vjeruju u neke bolje dane.
Kuba je nekih 60 godina pod američkim sankcijama. Devedesetih godina kada je glad bila prisutna na Ostrvu Kuba je dugo vremena odbijala "humanitarnu pomoć". Tražili su da SAD prestanu sa terorom barem prema neameričkim, svjetskim firmama koje su htjele da posluju na Kubi (spoljni zid sankcija).
Sa Rusijom su Kubanci uradili sve da održe dobre odnose. Od dolaska Vladimira Putina na vlast odnosi će biti i poboljšani. Na Kubi živi nekoliko hiljada nekadašnjih sovjetskih ovaj ruskih građana koji su se tamo udali, oženili i ođečili. Vladimir Putin će 2000.godine posjetiti Havanu i biće dogovorena zajednička saradnja u oblasti vađenja gasa i nafte u Meksičkom Zalivu i Karipskom moru što će se i realizovati 2009.godine. Kuba će dobiti i kredite od Rusa, naročito za poljoprivrednu mehanizaciju. Odnose koče dugovi iz vremena SSSR. Rusija je posle raspada SSSR uradila sve da na najbolji način riješi pitanje tih dugova. Kada su Kubance obavijestili da im duguju 20 milijardi spoljnotrgovinskih rubalja Sovjetskog Saveza (oko 23 milijarde dolara) Kubanci su uzvratili da im Rusija kao pravni nasljednik "sovjetskog raspada" na ime neizvršenih obaveza iz Ugovora o saradnji i prijateljstvu, nezavršetka nuklearne elektrane, rafinerije nafte i fabrike nikla duguje 40 milijardi dolara.
Kuba danas živi od turizma, nikla, dolara od dijaspore, učitelji i medicinske ekipe joj zarađuju naftu u Venecueli. Poljoprivreda je reorganizovana krajnjim naporima, a zahvaljujući američkim sankcijama i Kastrovoj odluci da 1 procenat BDP ulaže u biotehnologiju Kuba danas izvozi lijekova i vakcina u vrijednosti od 500 miliona američkih dolara godišnje. Istraživanja u oblasti biotehnologija su jedna od najnaprednijih u svijetu. No Ostrvo opstaje i spartanskim životom kubanskih građana. Tamo Gripene ne sanjaju.
|