offline
- Gama

- Legendarni građanin
- Pridružio: 14 Jun 2004
- Poruke: 4389
|
- 12Ovo se svidja korisnicima: voja64, Skywhaler, rovac, DENIRO, djordje92sm, jazbar, Mercury, Cufo, Krusarac, mushroom, powSrb, pedja63
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
Citat:
Želja da se postane elita u armiji i društvu
Kako su Izraelske odbrambene snage (IDF) postale vojna i privredna uzdanica i ko može da izdrži prijemni za specijalne snage: jedanaest vežbi od po nekoliko sati koje se ponavljaju u toku pet dana, pod velikim pritiskom, uz kratak odmor, bez hrane i spavanja, sata i mobilnog
Mogu li političke propovedi da usprave srpski rod na noge lagane, ima li nam napretka bez uskrsnuća privrede i jačanja odbrambenih snaga? Teško. To svedoči primer Izraela, makar bio po svemu drugome sa Srbijom neuporediv, ali ima isti broj stanovnika, oko osam miliona.
Naša javnost u novije doba, uglavnom preko pojedinačnih izjava, osluškuje da li bi u nacionalni život trebalo vratiti redovno služenje vojnog roka, pa se onda starija pokolenja obavezno sete krilatice „Rado ide Srbin u vojnike”.
To vreme je, izgleda, iza nas. Neka. A šta je ispred?
Evo kako su Izraelci sagradili uređeno društvo, danas među deset privredno najjačih na planeti, iako su ne tako davno, 1973. na početku Jomkipurskog rata protiv Egipta i Sirije doživeli debakl, s brojnim žrtvama. Sve što se pre i kasnije događalo opisano je u knjizi „Nacija u usponu” (autori Dan Senor i Pol Singer) koju nam je poklonio Itaj Milner, zamenik ambasadora Izraela u Srbiji.
Od osnivanja svoje države (1948), Izraelci su svesni da je njihova budućnost, i dalja i bliža, uvek pod znakom pitanja. I, dok je učenicima u drugim zemljama glavna preokupacija koji će koledž da pohađaju, žitelji Davidove odmeravaju prednost različitih vojnih jedinica, priželjkujući da se regrutuju u elitni sastav Izraelskih odbrambenih snaga (IDF).
Recimo, pilot u IDF-u David Amir je već u dvanaestoj godini počeo da uči arapski jezik, jer je još tada znao da bi ga zbog tog znanja lakše prihvatile najbolje obaveštajne jedinice.
Pritisak da se u te jedinice uđe raste kada Izraelci napune 17 godina, i svakog proleća diže se galama među učenicima trećeg i četvrtog razreda gimnazije. Ko je dobio poziv da se prijavi za pilotski kurs? Ko da konkuriše za elitnu obaveštajnu jedinicu 8200 ili Mamram, diviziju kompjuterskih sistema IDF-a? Ili za Talpiot?
Svi sedamnaestogodišnjaci, i devojke i mladići, u Izraelu dobijaju poziv da se prijave regrutnim centrima za prvo celodnevno testiranje koje obuhvata ispitivanje sposobnosti i psihološke provere, intervjue i medicinski pregled. Na kraju se određuje zdravstvena i psihometrijska klasifikacija i mladom kandidatu se tada uživo predočava koje su njegove mogućnosti za služenje vojske. Onima koji zadovoljavaju zdravstvena merila i zahteve u vezi sa sposobnostima i tipom ličnosti nudi se prilika da izađu na dodatne testove za prijem u jednu od elitnih jedinica ili divizija.
Na primer, testovi za prijem u padobransku brigadu održavaju se tri puta godišnje, često nekoliko meseci pre redovnih vojnih rokova kandidata. Mladi civili podvrgavaju se dvodnevnom, strogom fizičkom i mentalnom testiranju prilikom kojeg se početna grupa od oko 4.000 kandidata svodi na 400 budućih vojnih obveznika u različitim jedinicama. Tih četiri stotine padobranaca može dobrovoljno da učestvuje u terenskim testovima i ispitivanjima za prijem u specijalne snage, što podrazumeva intenzivan niz od jedanaest vojnih vežbi koje se ponavljaju tokom pet dana. Svaka od njih traje nekoliko sati, a izvode se pod žestokim pritiskom zbog vremenskih rokova, i rastućim fizičkim i psihičkim. Za sve to vreme dozvole za odmor su kratke a spavanja gotovo i da nema, kao ni hrane. Tih pet dana, kako kažu učesnici, ne mogu se razlikovati dan i noć. Nije dozvoljeno imati sat, kao ni mobilni telefon, jer oni koji vode testiranje žele da subjekti budu što je moguće više dezorijentisani. Nakon tih pet dana, svi vojnici su poređani po vrednosti na rang-listi.
Prvih 20 rangiranih za svaku jedinicu odmah idu na 20 meseci obuke. Oni koji je zajedno završe ostaju kao tim angažovani u redovnoj vojsci i rezervnim snagama, njihova jedinica postaje im druga porodica, a u rezervnim jedinicama ostaju do 35. godine.
Iako nije lako upisati se na pet najboljih fakulteta u Izraelu – u toj zemlji jednakost za Harvard, Priston, i Jejl jesu, ipak, elitne jedinice IDF-a. Podatak u kom je sastavu podnosilac molbe služio vojsku govori potencijalnom poslodavcu kroz kakav oblik selekcije je prošao i o njegovim veštinama i sposobnosti.
U Izraelu je akademska prošlost manje bitna od vojne, jedno od pitanja na razgovorima za posao jeste gde ste služili vojsku – pričao je Gil Kerbs, bivši pripadnik obaveštajne jedinice 8200. Na internetu ima ponuda za posao i oglasa u kojima je posebno naznačeno – namenjeno za bivše pripadnike jedinice 8200. Oni se sada okupljaju na nacionalnom nivou, ali to vreme ne koriste za osvrt na bitke iz prošlosti i vojnu nostalgiju, okreću se planovima za budućnost i poslovno umrežavanje, predstavljaju svoje kompanije i industriju na tim skupovima.
Izraelske odbrambene snage imaju jedinicu koja je ekstremno selektivna i sprovodi opsežnu obuku, naročito u oblasti tehnoloških inovacija. To je Talpiot, a naziv potiče iz stiha Pesme nad pesmama u Bibliji i označava vrhunac dostignuća. Jedinica je karakteristična po tome što njeni vojnici prolaze kroz najdužu obuku u IDF-u koja traje 41 mesec, što je duže nego celokupan vojni rok većine vojnika. Oni koji uđu u program potpisuju ugovor koji ih obavezuje na još šest godina u vojsci, tako da u vojnim okvirima provedu najmanje devet leta. Program su osmislili Feliks Dotan i Šol Jaciv, profesori Hebrejskog univerziteta, nakon početnog poraza 1973. godine.
Svake godine, dva procenta najboljih učenika izraelskih gimnazija, ili njih 2.000, dobija poziv da se prijavi za kadete Talpiota, svaki deseti položi jedan broj testova, uglavnom iz fizike i matematike, a onda tih 200 prolaze dvodnevno testiranje ličnosti i sposobnosti. Oni, u poređenju s vršnjacima, nauče više za manje vremena i steknu široko znanje, kako bi postali lideri sposobni da rešavaju probleme. To se postiže dodeljivanjem zadataka, a jedan od njih je, recimo, provala u telekomunikacionu mrežu žive terorističke ćelije.
Od tih studenata traži se odgonetnu specifične vojne probleme. Na primer, jedan tim kadeta morao je da nađe rešenje za jak bol u leđima koji osećaju piloti helikoptera IDF-a usled vibracija letelica. I uspeli su, prvi, da pronađu metod za procenu uticaja vibracija letelica na kičmeni pršljen. Oni su prekrojili sedište, ugradili ga u simulator helikoptera i u naslonu izbušili rupu. Zatim su stavili olovku na pilotova leđa, pokrenuli simulator tako što je ubrzo „leteo”, te su brzom video-kamerom, ugrađenom u rupu u naslonu, uslikali tragove koje olovka ostavlja zbog vibracija. Posle toga izučili su kompjuterizovane podatke dobijene po tragovima na fotografiji i pokrete, i redizajnirali sedišta letelica.
Talpioni, ako izdrže prve dve ili tri godine kursa, postaju prestižno zvanje u vojničkom i civilnom životu. Oni su elita u armiji i društvu.
Izraelci sa 18 godina odlaze u vojsku na minimalni period od tri (momci) i dve godine (devojke). Na naročitoj ceni regruta je elitna vojna obaveštajna jedinica 8200. U tradicionalnim rodovima vojske, komandiri četa sa 100 redova i 20 starešina su poručnici koji, najčešće, imaju samo 23 godine, ali su im data prava i obaveze da samostalno vode toliku jedinicu i odlučuju na terenu.
Ako se posle redovnog vojnog roka mladići i devojke ne pridruže IDF-u, obično se upisuju na fakultete, pa čak 45 odsto Izraelaca danas ima visoku školu.
Izvor:
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici] (pristupljeno: 8.2.2017 22:47:37)
|